Stalni gosti na tegljaču

Nakon priče o primatima koji borave u zaštičenom prostoru Limbe Wildlife centre, vrijeme je za par riječi o jednoj drugoj veseloj ekipi koja nas izravno veže sa afričkom divljinom. Svakog dana kao po švicarskom satu eto naših gostiju baš koji minut prije večere. Prijeđu po par kilometara iz šume, preko rafinerije do tegljača, naviknuti na slasne banane kojima ih posada obraduje. Kada dođu, prvi se nadviri na brodski fineštrin čime nas obavijesti  da je vrijeme hranjenja. Ako ne dobiju svoju porciju, znaju bit jako osvetoljubivi, a najviše plate satelitski kabel i antena. Kao da znaju kakovu nam štetu čine! Ni urednost im nije neka vrlina, a najviše ljute našeg Antu noštroma koji mora čistit iza njih.
Ovo je najraširenija vrsta afričkog majmuna naziva guenon, a poznata je po svom dugom repu koji im služi za balansiranje pri skakanju po stablima, U potrazi za hranom kreću se u obitelji od jednog muškog, par ženki i nekoliko mladih.
Tu su par sličica i dio druženja  na palubi našeg tegljača.

Jaki pod kišom i dugom

Kišna sezona koja obično traje do konca rujna, ove se godine u ovom suptropskom kraju produžila i u studenome. Klimatska pravila se na cijeloj ovoj kugli očito mjenjaju. Ništa drugačije nije ni kod nas gdje nakon nezapamćeno sušnog ljeta, trenutno  kiše i oplime vladaju jadranom, praćeni Ladislavom i Martom. Sestrinskim vjetrovima nemilosrdne Sandy što je prije par dana poharala američku istočnu obalu. Meteorolozi nas uvijek oduševe sa nazivima ciklona. Što je oluja jača to nosi ljepše ime. Sjetimo se samo što je nemilosrdna Katarina napravila od New Orleansa.
Neznam nazive ovih afričkih ciklona, al me uvijek fascinirala količina oborina koju sruče na nas. Pitam se odakle oni crni oblaci crpe svu tu vodu?
Evo par sličica, filmić o radu pod kišom, te jedan o prelijepoj DUGI nad našim tegljačem.

Valovi, kiše i ribari

 

Dok na jadranu prži sunce i plaže su pune turista željnih mora i sunca, ovdje u suptropskoj africi sve je u znaku kiša i velikih valova. Olujna nevremena pračena kišom, te šumom valova koji se razbijaju o vulkansku obalu, svakodnevna su pojava. Ali sve te nevere ne sprečavaju odvažne dečke sa velikih kanoa u njihovoj potrazi za ribom. Ulov nije baš bogat, te se često vodi prava borba nakupaca za svaki kilogram. Mladi plivači prebacuju ribu sa brodova na plažu, a potom slijede pregovori sa kupcima. 

Sretni tata Abel

Evo našeg Abela ponovno u društvu sa Pinkom. Prije par mjeseci Jere mu je ispekao rođendansku tortu, a ovaj put razlog za feštu je još ljepši. Dobio je treću bebu, a dida Bruno dvanaesto unuče.  Kao pravi kamerunac mora slijedit tradiciju, mnogobrojnih obitelji sa puno djece.

Kad bi svi ljudi na svijetu, odlučili da...

Dio puta po modernoj cesti, par kilometara po  afričkom makadamu, desetak minuta na motoru, te još potom malo pješke i evo nas duboko u afričkoj prašumi. U dubokoj tišini pod sjenom golemih bambusa kriju se ruševine jednog od zadnjih logora za sakupljanje robova prije prebacivanja preko oceana. Prilaz kampu uređen je početkom ove godine za vrijeme posjete velike grupe  iz Amerike, potomaka nekadašnjih robova, a ovo tužno mjesto danas  je pristupačno svima koji žele  osjetiti dio tuge tih nesretnih ljudi.
U pratnji Aloisa, našeg mornara iz sela Bimbia u kojem se kamp nalazi, te Abela pravog znalca povijesti ovog kraja, uživao sam u popodnevnom putovanju kroz zanimljivu, al  mučnu prošlost ovog ponosnog naroda. Odvođenje ljudi u roblje trajalo je više stoljeća, a tek dolaskom britanskog misionara Alfreda Sakera gradi se prva crkva u Bimbiji, te zatvara ovaj sramotni logor. Misionarov kip danas krasi rivu u gradu Limbe, a najkvalitetnija srednja škola u provinciji nazvana je po njemu.

Limbe trade fair

Recesijska hobotnica dugim hlapljivim krakovima čvrsto je zgrabila i siromašnu Afriku. Preko polovice kamerunaca je nezaposleno, a među njima kao i u Evropi pretežno su mladi. Narod se snalazi na razne načine, a osnovni vid preživljavanja je u trgovini koju oni na pidgen engleskom nazivaju buyam-sellam, što bi u značilo kao jeftino kupi i isto tako prodaj. Na poznatom Limbe trade fair sajmu,  održanom prošli tjedan, mogli su se osjetiti svi razmjeri ekonomske krize.  Nekad puni štandovi gdje je  ranije izlagala većina kamerunskih firmi, ovog puta ostali su prazni. Sve se svelo na ponudu jeftine kineske plastike, nešto rukotvorina, a i posjetitelja je bilo malo, tako da su i vlasnici barova ostali kratkih ruku. Možda su jedino djeca  zadovoljna ponudom ringišpila i dječjih igraonica. Evo i filmić sa jednog sajamskog popodneva.

Riba na afrički način

Riblji roštilj u afričkim gradovima i selima može se vidjeti doslovno na svakom kantunu. Riba se peče na nekakvim priručnim gradelama, pa ovaj sistem pečenja zovemo "riba na felgi", jer se čelični auto naplatak  pokazao izvrsnim  ložištem  roštilja. Mjesta se ne odlikuju nekom čistoćom, te sam bio vrlo sumnjičav kada su me prvi put pozvali na večeru, ali riba sa ovih gradela je jako ukusno spremljena pa se često vikendom počastimo na Down beachu.

Afrički suveniri

Slonići, lavići, nosorozi, čarobne afričke maske, narukvice od drveta i kože,  kipići afričkih djevojaka i druga razne figure od ebanovine i životinjske kože mogu se kupiti i u najzabačenijem kantunu Afrike. Ubrzo je smjena te smo po starom dobrom običaju posjetili  Jonasa, popularnog trgovca afričkim rukotvorinama na Down beach i izabrali par figurica za naše najdraže u domovini. Kipići afričkih žena, lovaca u prašumi i narukvice su moj izbor. Maske su mi lijepe, ali nekako pune afričke magije pa ih izbjegavam kupovati. Evo i filmić sa nedjeljne ponude.

Abelov rođendan (Happy birthday Abel)

U ovim suptropskim predjelima nepovoljna klima te siromaštvo jako utiču na razvoj različitih bolesti tako da je životni vijek uvelike kraći nego u razvijenom svijetu. Svaka godina života preko 30 razlog je za slavlje. Tako smo našeg mornara Abela Lifandu iznenadili malom feštom za njegov 34 rođendan. Jere je napravio tortu, pripremljen je skromni poklon, našlo se par boca vina i  abelovu  veselju nije bilo kraja. Još valja spomenit da ovaj drugi kamerunac na slici nije  brat "Kain" već naš vrijedni mornar Robert Taboko, vječni student prava i zaljubljenik u nogomet, za svaku priliku pripravan u dresu naših vatrenih.

Pozdrav sa užarenog afričkog pijeska

Uz sportske, političke, ekonomske i ine dogodovštine iz lijepe naše pratimo mi na brodu i kakvo je stanje sa vremenom doma. Ova zadnja prognoza najavljuje veliko zahlađenje tijekom ovog tjedna, tako da smo prijatelj sa Sicilije Santino i moja malenkost odlučili podijelit sa svima Vama ispod snježnog pokrivača, par trenutaka sa užarenog afričkog pijeska. Na filmiću su kratki isječci sa raznih plaža u okolici, praćeni šumom atlantskih valova, originalnom makossa glazbom, te pjesmom na dijalektu domaćeg plemena bakweri. Svi kupaći brčkaju se u plitkom moru jer ih većina nezna plivat, a valovi i morske struje toliko su jaki da ih i mi dobri plivači teško savladavamo. Dio plaža ima sve prateće objekte, ali nama su draže one prirodne gdje vas često majmuni sa stabala gađaju palminim orasima jer ste im poremetili popodnevnu idilu.

Borba protiv malarije

Nakon više od tri desetljeća mukotrpnog rada, prvi put su se medicinski istraživači približili izradi cijepiva protiv malarije, bolesti koja godišnje ubije oko milijun ljudi. Cjepivo koje je još uvijek u procesu završne provjere učinkovito je u više od 50% oboljele djece, što je značajan medicinski napredak, jer prema izvješću WHO oko 225 milijuna oboli godišnje od malarije, a svako 30 sekundi u Africi umre jedno od pet djece.
Otkrićem ovog cijepiva, sve je izraženija nada u konačnu pobjedu nad malarijom. Do konačne primjene cjepiva jedina sigurna zaštita je izbjegavanje boravka na otvorenom u večernjim satima te obvezno nošenje dugih hlača i majica, a korisni su i razni sprejevi, narukvice i ljepljive trake.
Za nekoliko dana je povratak kući i ovaj put smo imali više sreće. Nitko nije dobio malariju.

Gospel na vrućem afričkom pijesku

Kameruncima stvarno malo treba za pravi show. Kazetofon, par pjesama afričkog gospela, bose noge na vrućem pijesku i prava fešta za sve prisutne na Down Beach u Limbe-u može započeti. Na slikama i filmiću  članovi zbora Presbiterian New Town Church Limbe pjevaju gospel na različitim dijalektima. Tradicionalna plemenska nošnja i različit stil plesa otkrivaju dio šarenila bogate kulture ovog podneblja. Plesačice sa ogledalom u ruci su iz plemena Bajangi, muškarci u šarenim odorama sa štapom plešu stilom Bamenda i Bamelike, dok je odjeća djevojaka u bijelom prilagođena za nedjeljnu misu. Treba još napomenuti da u Kamerunu ima oko 300 različitih plemena i narječja te je međusobno sporazumijevanje moguće jedino na engleskom i francuskom jeziku. Veže ih  velika  ljubav  prema  gospel  glazbi i plesu, što  se  vidi  i  na ovom  filmiću.

Večer u Bamboo baru

Ovaj naš teški i gorki pomorski život naziva "kruh sa sedam kora" ima i ponekih slatkih trenutaka. Jednu lijepu priliku za par sati opuštanja iskoristili smo prošlog tjedna. Odlično smo se proveli u lijepom afričkom Bamboo baru izrađenom od prave bambusove trske uz originalnu kamerunsku makosa glazbu Salle Johna, kamerunskog Olivera. Noćna rasvjeta u ovim krajevima još nije na nivou, tako da je filmić taman, ali se zvuci makose lijepo čuju.

Kamerun zemlja nogometa

Dok na Jadranu još traju prave vrućine, ovdje u tropima kiša nikako da popusti. Od kad smo se ukrcali sunce se doslovno skriva iza gustih crnih oblaka. Ali ni takvo kišno vrijeme   nije nas  spriječilo uživati jučer u majstorijama kamerunskih balunjera. Pobjedu u finalu lokalnog kupa igrači i mještani susjednog sela Limbola proslavili su do kasnih noćnih sati. U blatu školskog igrališta rađaju se nove nogometne zvijezde. Često na ovim utakmicama prisustvuju i brojni lovci na talente, a na jednoj je otkriven i najbolje plaćeni nogometaš današnjice, kamerunski napadač Samuel Etoo. Prvi treneri u Kamerunu bili su iz naših krajeva, što se najbolje  prepoznaje u  nogometnoj vještini mladih igrača. Još se stariji kamerunci sjete legendarnog Vladimira Beare, 70tih godina cijenjenog selektora kamerunskih lavova. Gore je i filmić sa utakmice. Uvjeren sam da  se i iz njega da snimititi neka nova zvijezda za našeg Hajduka.

Pjesme sa afričke plaže

Pomorci su neprestano u potrazi za čarobnom formulom kako opstati u ovom vječnom neskladu između psihičkog, tjelesnog i duhovnog života na brodu. Uz rad, knjige, meditiranje uz dobru glazbu (domaća me uvijek rastuži), već par mjeseci zabavljam se koristeći dostignuća interneta. Tako je u  želji da se poneki trenutak iz pomorskog života zabilježi i podijeli sa svima kojima je ovaj "kruh sa sedam kora" zanimljiv nastao  i ovaj Pinka blog. Brzo smo kući pa do idućeg ukrcaja za uspomenu evo malo domaćih pjesama uz ribu, pivo, gitaru, Jerin vokal i veselu pratnju ekipe sa afričke plaže. Svidjela se naša pjesma svima te večeri. Kliknite i pogledajte, možda i Vama bude veselo ...

Ribarska flota na Down beach

Uvala Down beach u Limbe jedino je zaklonjeno mjesto za ribarske flotu koja se sastoji od dvije vrste brodica za ribolov. Većih ribarica koje se koriste mrežama plivaricama, a ulov im je plava riba slična našim sarunima i srdelama, te kanoa koje sa mrežama stajačicama love kaptain fish, ribu sličnu molu. Veći brodovi po dolasku ostaju na sidrištu, dok se kanoe svaki put  radi 3 metra razlike plime i oseke istežu na plažu.
Kanoe su drvene, trajnost im je desetak godina, pogon u pravilu Yamaha do 15 ks, a ribare sa par km mreža. Obvezno uz registarski broj imaju sa strane ispisanu i neku vjersku poruku kao "In God we trust" ili "Dieu Merei".

Ribarski brodovi dugi su do 15 metara, za  pogon koriste Yamahu 40 ks, a na brodu se često nalazi do 20 članova ribarske družine. Vlasnici flote, a također i družina većinom su iz siromašnih dijelova Ghane, Benina i Togoa. Ove prekrasne ribarice ukrašene šarolikim bojama i zastavama, te raznim porukama, od vjerskih do sportskih, svakodnevno plijene poglede svih posjetitelja ribarnice i restorana na Down beachu.