Riblji roštilj u afričkim gradovima i selima može se vidjeti doslovno na svakom kantunu. Riba se peče na nekakvim priručnim gradelama, pa ovaj sistem pečenja zovemo "riba na felgi", jer se čelični auto naplatak pokazao izvrsnim ložištem roštilja. Mjesta se ne odlikuju nekom čistoćom, te sam bio vrlo sumnjičav kada su me prvi put pozvali na večeru, ali riba sa ovih gradela je jako ukusno spremljena pa se često vikendom počastimo na Down beachu. Uz ribu se poslužuju i nama neobični prilozi. Afrički jako papreni umak od raznih mirodija, pečene plantane (povrtne banane) pune korisnih minerala, te mijondo. Taj mijondo (kasava) poznat je pod imenom kruhovac, te je uz razne mirodije stoljećima bio vrijedni teret brodova iz Afrke. Koristio se kao zamjena za kruh, a prevozio ga je i slavni "Bounty" u vrijeme pobune. Slijedeću srijedu je smjena i odlazak na zasluženi odmor, te večeras planiramo na jednu riblju večeru.
Evo i par minuta ugođaja sa plaže Down beach. Način ponude ribe uz obvezno cjenjkanje, afričku glazbu i svježi morski povjetarac.
4 komentara:
ajme koji slasni komadi, a ni porcije nisu uboške. Već se vidin kako sa pijaton stojin kod gradela i čekan svoj zalogaj drito u pijat prije nego s njin obriše banak. Mi bi rekli da je to neki fiš parti na plaži, a njima je to vjerovatno uobičajen dan. Zanima me kruhovac, malo san guglala, ali nigdi nisan našla sliku biljke i ploda.
A šta se tiče distribucije suvenira mora bit da naši imaju dobavljača u Limbeu. Skoro pa isti ka i kod nas. Zanimljiva ti je ona teza o maskama. A muzika je baš... ono... catchy.
Slasna riba. Baš mljac. I ovi kruhovac (breadfruit) ide uz ribu.
A maske... Trebam donit koju drugi put. Izgleda samo vražbine će pomoć...
A to u vezi tih internacionalnih spizi je sve kako se covik nauci. Jo son sa gadjenjen gledol one indijske gulase i njihove standove zaobilazil u sirokemu luku dok nison provol, naucil se na ukus i zavolil toliko da mi je indijsko kuhinja postala jedna ol drazjih internacionalnih kuhinji vode u Australiju. Na koncu konca sve ca judi po svitu jidu je ipak spiza kojon se oni hronidu i ol koji zivu, stvor je somo naviki na ukus, zescinu, izgled i druge stvori..... Cavle
Ja san se navikao u mladim danima na neretvanski brujet u Pločama. Puno pikantnih papričica, nešto ka indijski chili. Onda je došla Anira sa laganim viškim brujetom, a uz još i fažol na brujet. Prvi put mi je bilo ka neki šok, al kako kažeš čoviku se svidi, a i navikne se... Sad id Afrike svaki put donesen onog chili začina i svi ga doma traže u hrani. Sve više i gosti šta dođu doma... Pero
Objavi komentar