U pratnji Aloisa, našeg mornara iz sela Bimbia u kojem se kamp nalazi, te Abela pravog znalca povijesti ovog kraja, uživao sam u popodnevnom putovanju kroz zanimljivu, al mučnu prošlost ovog ponosnog naroda. Odvođenje ljudi u roblje trajalo je više stoljeća, a tek dolaskom britanskog misionara Alfreda Sakera gradi se prva crkva u Bimbiji, te zatvara ovaj sramotni logor. Misionarov kip danas krasi rivu u gradu Limbe, a najkvalitetnija srednja škola u provinciji nazvana je po njemu.
Pjesma u filmiću na jeziku domaćeg plemena zove se Tražim te, a pjeva o neizvjesnoj svakodnevnici. Onoj istoj koja mori sve potlačene, a njih ni danas nije zanemariv broj. Uz sav trud UN-a i raznih humanitarnih udruga koje se bore za ravnopravnost i slobodu svih, zapanjuje podatak o 27 000 000 ljudi koji su trenutno u ropskom položaju. Uz sve napore i edukaciju čovjek je čovjeku još uvijek najljući neprijatelj. A hoće li se i kad promjeniti, ne zna se. Još uvijek je aktualna ona arsenova pjesma. Kad bi svi ljudi na svijetu, odlučili da...
2 komentara:
Ajme, isgleda strašno. Sad razmišljam kako su veseo narod, s koliko duha se danas vesele i pivaju, a vjerovatno je svatko od njih izgubija u ropstvu ko zna koliko članova familije, ili cile generacije.
"copacabana" mi se učinija zgodan naziv za onu boršu. Ja se ne bi toga nikad sitila. :-)
Objavi komentar