Nakon priče o primatima koji borave u zaštičenom prostoru Limbe Wildlife centre, vrijeme je za par riječi o jednoj drugoj veseloj ekipi koja nas izravno veže sa afričkom divljinom. Svakog dana kao po švicarskom satu eto naših gostiju baš koji minut prije večere. Prijeđu po par kilometara iz šume, preko rafinerije do tegljača, naviknuti na slasne banane kojima ih posada obraduje. Kada dođu, prvi se nadviri na brodski fineštrin čime nas obavijesti da je vrijeme hranjenja. Ako ne dobiju svoju porciju, znaju bit jako osvetoljubivi, a najviše plate satelitski kabel i antena. Kao da znaju kakovu nam štetu čine! Ni urednost im nije neka vrlina, a najviše ljute našeg Antu noštroma koji mora čistit iza njih.
Ovo je najraširenija vrsta afričkog majmuna naziva guenon, a poznata je po svom dugom repu koji im služi za balansiranje pri skakanju po stablima, U potrazi za hranom kreću se u obitelji od jednog muškog, par ženki i nekoliko mladih.
Tu su par sličica i dio druženja na palubi našeg tegljača.
Nedjeljno popodne bez kiše i eto prilike za šetnju kroz Limbe Wildlife Centre, vrt pun zaštičenih afričkih primata kojima radi krivolovaca na njihovo meso te ubrzane sječe šuma prijeti istrebljenje. Najugroženiji su gorile kojih je u divljini ovog dijela afrike ostalo samo oko 300. Kako bi istakli opasnost od potpunog nestanka, UN su 2009 godinu proglasili godinom gorile.Tu su i čimpanze, najbliži čovjekov srodnik u prirodi. Popularne Čite dijele sa nama preko 98% gena. Naučnici kažu da su nam se putevi razdvojili prije 6 milijuna godina. Za razliku od ljudi koji su svakodnevno u svađi i ratovima, čimpanze žive dosta skladno u velikim zajednicama. Prvi put sam vidio i mandrila, trećeg čovjekova rođaka, čiji je broj u prirodi kritično smanjen. Jede, spava, dobročudno gleda i ništa ne radi. Pitam se zašto li su neki po njemu dobili nadimak?
Obveza nam je zaštititi ovaj ugroženi životinjski svijet. Bez njih i značaj ljudskog življenja na zemlji postao bi upitan.
Uz par sličica iz vrta i jedan filmić, tu je i nacrt sa dimenzijama tijela gorile za usporediti sa nama. Malo sam viši i imam kraći raspon ruku. Najmanje se razlikujemo u obimu struka. Je li se slažete?
Kišna sezona koja obično traje do konca rujna, ove se godine u ovom suptropskom kraju produžila i u studenome. Klimatska pravila se na cijeloj ovoj kugli očito mjenjaju. Ništa drugačije nije ni kod nas gdje nakon nezapamćeno sušnog ljeta, trenutno kiše i oplime vladaju jadranom, praćeni Ladislavom i Martom. Sestrinskim vjetrovima nemilosrdne Sandy što je prije par dana poharala američku istočnu obalu. Meteorolozi nas uvijek oduševe sa nazivima ciklona. Što je oluja jača to nosi ljepše ime. Sjetimo se samo što je nemilosrdna Katarina napravila od New Orleansa.
Neznam nazive ovih afričkih ciklona, al me uvijek fascinirala količina oborina koju sruče na nas. Pitam se odakle oni crni oblaci crpe svu tu vodu?
Evo par sličica, filmić o radu pod kišom, te jedan o prelijepoj DUGI nad našim tegljačem.
Dok na jadranu prži sunce i plaže su pune turista željnih mora i sunca, ovdje u suptropskoj africi sve je u znaku kiša i velikih valova. Olujna nevremena pračena kišom, te šumom valova koji se razbijaju o vulkansku obalu, svakodnevna su pojava. Ali sve te nevere ne sprečavaju odvažne dečke sa velikih kanoa u njihovoj potrazi za ribom. Ulov nije baš bogat, te se često vodi prava borba nakupaca za svaki kilogram. Mladi plivači prebacuju ribu sa brodova na plažu, a potom slijede pregovori sa kupcima.
Kiši, kiši i kiši. To bi bila slika ove suptropske Afrike sve do početka listopada. Jedina mogućnost za obavit kupovinu je slalom između kapi velikih kao šljive. Trebao bi zaštitni šljem umjesto kišobrana. Ovog jutra provukli smo se skoro neoštečeni. Malo mokri i blatnjavi, ali nije se ovdje lijepo na sve ni žaliti. Jako ukusno meso od afričkih rogatih krava, slatko egzotično voće, te povrće koje još nije pokrila šapa gmo kemičara. Još kad to naš Jere pretvori u slasne obroke, svi planovi o dijeti nestanu za tren.
Mont Cameroon ili prema nazivu domaćih stanovnika Mongo ma Ndemi (Mountain of Greatness) 4095 metara visoki vulkanski masiv natkriva cijeli dio od mora uz grad Limbe do unutrašnjosti uz glavni grad ove provincije Bueu. Južna strana, jedno je od područja sa najviše kišnih padavina na svijetu, dok je uz sjevernu stranu hladnije i vjetrovito. Vulkansko tlo izrazito je plodno te je čitav kraj prekriven nasadama banana, kaučuka, kokosa, palmi uljarica i kave. Mont Cameroon ima najviše vulkanskih erupcija od svih afričkih vulkana. U erupciji 1922 vulkanska lava prelila se do Atlantika, a 1999 godine zaustavila se 200 metara od mora, te prekinula autocestu. Jednom godišnje organizira se medjunarodna sportska trka iz Buee do vrha planine koja traje oko 4 i po sata, a svakodnevi su izleti planinara do vrha uz pratnju vodića i noćenje na 4000 metara nadmorske visine. Veliku želju popeti se do vrha radi nedostatka slobodnog vremena još nisam u prilici ostvariti, ali je zato moj prijatelj Antoine bio prije par tjedana. Vratio se nakon dva dana u Limbe umoran, ali ponosan na uspješno osvojeni vrh. Možda jednom i ja ...
U ova moderna vremena većina blagdana slavi se svečano i radno. Tako nam je prošao i jučerašnji praznik rada. Nakon asistiranja pri isplovljenju jednog i dolasku drugog velikog tankera bili smo na već tradicionalnoj fešti u bazi našeg unajmitelja Fakoship. Počaščeni ukusnim afričkim jelima kao eru, fufu, ekwain, kwacoco i okro soup, te kamerunskim Castel pivom, proveli smo ugodno poslijepodne. Menageru Fakoshipa gđici Roslin i chiefu Dikanju (poglavici sela Wowia) lijepo hvala, a našim dečkima u bazi Happy Labour day.