"Iz duše" (versi od Žarka)

Prije par dana u ruke mi je došla zbirka pjesama "Iz duše" našeg igranca Žarka Kokina, slikara i pjesnika. Treba vremena za upoznati se sa pjesmama iz ove lijepe knjižice, a za početak evo izvrstan osvrt na Žarka i njegov rad iz pera još jedne umjetničke duše Igrana, glazbenika Ivana Petra Ivana Perina. 

Žarko Kumrić rođen je 28. kolovoza1946. u Igranima.

Otac i sin, slikar, pjesnik i glagoljaš. Pita se: "Tko je kao Bog?!" "Budi hvaljeno posve vrime Isusa i Marije slavno ime...!" odgovara odjekujuć pištulom i mukom gorkom da se ledi krv u žilama. Zna što je glad, neimaština, patnja, ali i imati, ljubiti, vjerovati.

Odgojio je mnoge generacije mladih Imotske krajine kao učitelj likovne umjetnosti, ali zovu igarskog kamena nije mogao odoljeti.

Umirovljeni turistički radnik zbog kojeg se i dandanas mnogi vraćaju k nama da ponovno osjete miris igarske zore i okuse sol igarske vale. 

Ova je knjiga dio njegove duše, njegove ljubavi, ali i temperamenta, dišpeta i kuraža.

Možda o njemu najbolje kaže njegova pjesma:

                              Poteci riko

                              Iz žedna kamena

                             Pisniče slika vrimena

                             Razbaci boje svemira

                             Do mora krvava

                             Ode je platno bilo

                             Oslikano suzama

Igarsko rujansko ljeto

Nakon izrazito vrućeg  ljeta, danas je prvi pravi jesenji dan. Puše jako jugo i sve miriše na kišu. Domaćini su jedva dočekali promjenu vremena, dok se turisti očito nespremni na južinu vrte  po mjestu kao zamantani. A još jučer slike su bile prave ljetnje.
Za kraj ljeta održan je tradicionalni međunarodni memorijalni vaterpolo turnir uz sudjelovanje domaćina, te dragih gostiju iz Omiša, Češke i Ukrajine.
Turisti su se pržili na punim plažama, a domaći guštali uz balote i lov na lignje. Predivan vikend pred promjenu vremena. Dugo, toplo, a nadam se većini i uspješno ljeto bliži se kraju. Bit će još dana za morske radosti i ocjenu lita vilovitog, a do tada evo par sličica jučerašnjeg popodneva.

Viški triptih

Evo me na Pinki nakon dugo vremena i baš sam happy što opet nešto šaram po ovom blogu. Prvo mi je ukralo laptop u Freetownu sa svim dokumentima, slikama i spisima. Par dana kasnije završio u bolnicu, a potom je trebalo vremena za oporavak. Novi kompić je ispred mene, zdravlje hvala Bogu bolje, a i ove sličice sa odmora na Visu vrijedilo bi spremit na blog.

Odmah po dolasku izvrsna zabava na pučkoj fešti Noć Mijurovca. Ukusni brujet od kozica i dagnji, pečene jaglice i dobro vino. Pravi domaći ugođaj, različit od već otrcanih ribarskih fešti. 

Drugi dan smo prošetali po izgorenoj Valici. Vratili se izgrebani i crni od gareži. Originalni The day after. Pukom srećom šteta nastala iz ljudske gluposti nije puno veća. Ne ponovilo se!

Treće jutro vrijedilo je prošetat kroz vinograd. Nakon više mjeseci palo je nešto kiše, natopilo gladnu zemlju, grožđe je živnulo i ove godine bačve bi mogle bit pune.  Ubrali smo par grozdi, a pred povratak izmigoljili su i vinogradarski puži na mirisnu pašu poslije kiše. Gola istina je da su spretni i brzi, al nam par kilograma nije uspjelo uteć. Sad dok se purgaju (čiste) u vreći, valja zaguglat i otkrit koji dobar recept. Mljac!

Gospe, pridrži mi dušu

Moja draga prijateljica Meri Babaja, po ocu Žitković iz viškog Podselja, prošlogodišnja dobitnica prve nagrade za priču na splitskom Pričiginu, razveselila nas je ovog puta predivnom pjesmom.  Uglazbio ju  je Jurica Karuza, još jedan nadareni višanin, a izvodi  klapa Štorija. Evo sa youtube
 par minuta pravog uživanja.

U stvarnom teatru

Svemu sam se nadao, al o posjeti ovakvom kazalištu u Africi, nikad mi nije na um padalo. I to koja predstava! Ne neki Hamlet iz kakove afričke Mrduše, nit koji crni Romeo, već tročinka o malom zločestom crvuljku. Što sam bio u tom teatru, jel glavni glumac il uspavani statist, nije više bitno. Najvažije je da je prestava unatoč otežanim uvjetima prošla sretno, crvuljak uklonjen i nakon mjesec odmora vratit ću se opet spreman za novo bloganje i fejsanje. A do tad svima želim jedno lipo, toplo lito puno smijeha i veselja.
I od srca hvala mojim dragim sestrama Julijani i Patriciji, te sobnom kolegi Augustu.

 

Sretan rođendan Ivane

Nije bajno bit na brodu udaljen od obitelji u vrijeme fešte, a posebno kad se djeca vesele. Koliko sam samo rođendana, pričesti, krizmi i vjenčanja propustio.
 Danas je unuku  rođendan i neznam što bih dao za par trenutaka skupa. Jedino utješno je u tom što je ubrzo smjena i bit će doma vremena nadoknadit dio od izgubljenog. Al dobro, jednom je prvi rođendan i vrijedi ga veselo proslavit i ovdje 4000 milja udaljen od unuka. Sritno Ivane!

Prvi dan u EU na tegljaču

Na ukrcaj smo otišli preko onog izlaza za strance, a vratiti se trebamo po prvi put kroz kapiju za građane EU. Nestati će onog ružnog osjećaja kad se vraćaš u staru Evropu i pregledavaju ti putovnicu kao da si sa Marsa sletio. Bar nešto dobro za početak.

A kako nam je prošao prvi radni EU dan  daleko od  nove domovine? Za ručak suhi fažol, janjetina u škrovadi te palačinke sa čokoladom. I nije bilo tako loše. Šteta da smo dry ship pa smo mogli samo vodom nazdraviti.

Inače dan je prošao po domaću. Svečano i radno. Kako će nam  biti u ovom braku lijepe mladenke i pomalo olinjalog ženika samo nebo zna. Nama ostaje ploviti i moliti. Baš kako je Thompson sinoć na prepunom Poljudu zapjevao. "Ora et labora". Nek nam je svima sa srećom!