Plivarica na afričkoj rijeci

Ribarska družini na filmiću  kao da je izašla iz nekog starog filma o komiškom ribanju na srdele u valama Palagruže.  Nema tu ni vitla za konope, ni motora, ni puratića kola za mrežu. Samo čista ljudska snaga i višestoljetno iskustvo života i ribolova na divljoj afričkoj rijeci. Radi udaljenosti nismo vidjeli ulov, ali vjerujem da su napunili kašete. Zaslužili su! Prateću pjesmu na domaćem dijalektu lako je prepoznati. Izvrsna obrada.

Jaki u akciji

Dva puta dnevno naš tegljač kreće u ljubavni đir. Čvrstim tegljem uhvati maonu i vozi je na romantičnu plovidbu rijekom Sierra Leone prema luci Pepel.  Uz rijeku praznu, a u povratku nahranjenu željeznom rudačom.  Putem prolazi uz idilična ribarska mjesta u kojima se stoljećima ništa promjenilo nije. Stabla bambusa, palmi i manga skrivaju ribarske kolibe, a na pješčanoj plaži mladi se ribari pripremaju za novi ribolov. Domaći stanovnici nisu previše sretni kada vide kameru, ali je zato naš Jaki u svakom trenutku spreman za novu fotku, te je Marino uspio ovjekovječiti par trenutaka na filmiću. Posadi se video uradak svidio, uz primjedbu da prateća glazba znatno umanjuje sve teškoće koje  proživljavaju tijekom putovanja.  Evo  filmić pa prosudite.

Bambusova ljuska

Nisam siguran je li mladi ribar pod imenom Manager Kindo ikad čuo za Ljupkinu barku malu, al pjesma kao da je stvorena za njega i bambusov kanou što pušta na sve strane.  Red veslanja, red šekavanja i kreće pravi ples na moru. Svih nas je uspio privući svojom igrom, a možda i koja ribica očarana našim mladim Managerom uskoči u brodicu.

Cvjećarnica zvana Jaki

Jučer nam je došlo pojačanje, moj školski kolega Bačo i kapo Ante. Pripreme za tegljenje započele su jutrošnjim ukrcajem goriva na Kisi oil jetty u Freetownu, a izgledalo je kao priča iz davnina ili bolje kao dio iz romana o Alanu Fordu. Tegljač kao prava cvjećarnica, a ekipa na brodu iz koje bi se mogli iscrtati svi Magnusovi likovi. Među nama je par Jeremija, Jere je ko  Sir Oliver, Bačo ko Bob Rock, kapo Ante baca na Šefa, a u ulozi Alana odličan bi bio mladi časnik palube Mario. Kapo Nike i strojar Marino naši su Grunfovi, a noštromo Ante najbliži je Broju Jedan. Još da nam je jedna Margot i Magnus i Bunker sigurno bi bili  ponosni na nas.

A sam terminal i ekipa na njemu?  Povratak u devetnaesto stoljeće iliti Nightmare stage. Evo par sličica pa ocjenite. 

Pozdrav iz Sierra Leone

Nema me već duže vremena na blogu, a ni na fejsu. Toliko puno radimo da se ne možemo ni naspavat. Sutra nam dolazi pojačanje. Još jedan kapetan i kapo, pa se nadam se da će biti malo lakše. 

Inače smo u jednoj zemlji najljepšeg imena, ali i najsiromašnijoj. Od 177 zemalja prema ekonomskom monitoringu Sierra Leone je na kraju liste. Zadnji! A prema rudnim bogatstvima, zlatu i dijamantima, slika bi trebala biti osjetno svijetlija. U  glavnom gradu nema struje, voda dolazi na kapaljku, a ulice su pune mladih ljudi  regrutiranih kao djeca, a potom osakačenih u dugogodišnjem krvavom ratu za dijamante. Svi smo gledali DiCapriov "Krvavi dijamant". Najpoznatiji dijamant je Star of Sierra Leone , a jedan sličan, poklonjen od u Hagu doživotno osuđenog liberijskog predsjednika, krasio je neko vrijeme ruku Naomi Campbell. Na sudu se pravdala da nije znala za porijeklo. Hm... Valjda i nije razmišljala o tome.

Gdje je naš mali tegljač u cijeloj ovoj priči? Željeznu rudaču iskopanu u tim lavljim planinama, Jaki na teglenicama tegli niz rijeku do broda za izvoz. U pravilu sva ruda ide za Kinu. Tko može znati gdje završi zlato i dijamanti? Možda opet na tijelu neke manekenke?

Eto toliko. I da. Proguglajte malo o ovoj zemlji i otkrit ćete puno zanimljivosti. Ovdje se nalazio najveći sabirni logor za robove na Banana islands, prema pobuni robova na brodu El Amistad snimljen je film sa Morganom Freemanom u glavnoj ulozi, a lavlji dijamanti očarali su cijeli svijet. Od mene malo više o glavnom gradu  Freetownu čim uhvatim vremena, a za sada veliki pozdrav. Mora se raditi.