Sretna Nova 2013 godina

Tvrd je ovaj pomorski kruh. Sutra me čeka ukrcaj na brod, ovog puta na pola godišnjeg odmora.  Planirani doček nove 2013. sa obitelji na splitskoj rivi, mora se zamjeniti jednim pićem prije gvardije u plovidbi za Sierra Leone. Vjerujem da će biti prilike za fejsanje i blogiranje čim uplovimo u luku dolaska, a do tada želim Sretnu Novu vjernim čitaocima Pinka bloga, prijateljima sa fejsa, te svim dobrim ljudima na  moru i kopnu.

Čestit Božić

I nije Božić puni stol, ni novi kaput ni stara bol. Božić je sreća od sreće veća, radost rođenja kroz tisućljeća

Sretan Božić i godina nova

Želi Vam Pinka blog

Masline treba saditi

Nakon duže vremena baš nešto guštam u tipkanju i bloganju. Soba topla, krevet ugodan, internet otvara i prije nego klikneš, domaća travarica pri ruci, umorne noge na stoliću, a do samo prije par dana sam uživao potpuno drugčije uvjete po buri i ledu u berbi maslina. Godina je bila rekordno rodna i trebalo je skoro dva mjeseca dok nisu sve masline pretvorene u zlatnožuto kvalitetno maslinovo ulje. Konačno se možemo malo opustiti uz popularnu sapunicu Ruža vjetrova, te Šimuna i Saru kojima će se berba maslina izgleda rastegnuti i u slijedeću godinu.
Velika hvala ekipi na trudu pri branju uz pjesmu Maslina izvrsnog Maka Dizdara. A da im nije bilo lako vidljivo je na sličicama i filmiću iz burnih i prohladnih maslinika.
  

    (...) Prošao je dakle prvi veliki rat
      Prošao i prošli
I nastalo
Vrijeme
već
buduće
Sve pakosti i čavle s ružama i kikotom zajedno unijeti treba u naše čitanke
da zna se kako ni ruže samo nisu cvjetale nam
kako ni čavli u jagodicama svakodnevnim nisu ubili nas
No nije dosta za istinski klik
Za istinski krik
Samo to
Preostaje nam da osvojimo za ove vode što ih na sve strane sa svih strana još
mute
Više bistrine za gledanje u duboko
Preostaje nam da otopimo ovaj kamen na srcu
Od masline ove na obali treba se zato učiti Korijenje plodonosno treba pružiti
do uma zemlje
U krošnju zelenog vjekove treba združiti
Treba osvojiti sunca koliko ga ima
Ne treba se bogamu ni roditi
Ako se ljubiti ne zna
Masline kažem treba saditi
Masline treba saditi
Svuda

Rimski most preko Lovornog

Sultana Sulejmana nisu samo okupirala osvajanja i haremske brige, kako možemo svake večeri pratiti na Tv-eju. Za njegova zemana sagrađeni su i velebni mostovi od kojih su neki proslavili graditelje toga vremena, kao stari most u Mostaru te andrićeva ćuprija na Drini. Mostovi su remek dijela arhitekture i nobelovac Andrić je to krasno opisao:

Ipak je on od kamena...
Pružio se od obale do obale i podsjeća na ono što mi ljudi nikada nećemo biti - besmrtni i vječno isti.

 I naše Igrane se može pohvaliti starim mostom. Most preko potoka Lovorni, to graditeljsko djelo nepoznatog neimara, još od vremena arturovih rimskih legija odoljeva zubu vremena. Vjerujemo da će uz male popravke još dugo povezivati igarske maslinske puteve.
Evo par slićica i filmić o Lovornom koji svake zime šumi ispod rimskog mosta i čije  bistra voda osvježava umorne maslinare.

Sveti Nikola, čuvaj nas!

U sklopu nadolazećih blagdana, stiže nam Sv. Nikola kojem se najviše vesele djeca jer znaju da će im "on" napuniti čizmice, a i za nas pomorce  ima posebno značenje. Duboko i iskreno. Kad nam iskustvo i znanje na pučini zakažu, ostaje nam samo vjera u našeg sveca zaštitnika. E pa Sv. Niko budi uz nas i u nadolazećoj godini u danima bonaca i nevera. Također, svim Nikolama, Nikolinama, Ninama, Vladimirima i ostalim nositeljima ovog imena želim sretan imendan.

Ljetopisi (anali, kronike)

Ljetopisi su zapisi bitnijih zbivanja zabilježeni kronološki po redu događanja te su poznati i pod nazivom kronike. Popisani analitički u obliku godine za godinu prepoznajemo ih imenom anali. Prvi Anali, djelo su rimskog povjesničara Tacita, a prate veći dio vladavine rimskih careva Nerona, Tiberija, Kaligule i Klaudija. U našoj povijesti značajna  je srednjovjekovna kronika primorja, nazvana Ljetopis popa Dukljanina, koju je zapisao anonimni svećenik Dukljansko-barske nadbiskupije. Hrvatska redakcija ovog ljetopisa pronađena je 22. listopada 1500 godine u domu Markovića-Kačića u našim Igranima, a može se pročitati OVDJE.
Za naše primorje zanimljive su  Bilješke iz 17. i 18. stoljeća o vremenu u Makarskoj. Bilješke prate sve značajnije promjene vremenskih uvjeta, od višemjesečnih suša do snijega u mjesecu srpnju.
Smojin zapisničar poščer razveseljavao nas je kronikom Naše malo misto. Od dolaska avijatičara, preko demonštracijuna i ponoćke, do šopinga u Trstu.
Imamo i mi doma našeg kroničara. Više godina moja mati vodi neke svoje zabilješke, al ih čuva u škafetu pod ključem. Nije prihvatila moju molbu da nešto stavim na ovaj blog, braneći se da još nisu uvjeti za objavu. Vjeruje da će ih biti zanimljivije čitati sa dužim odmakom vremena. Znam samo da se zapisi sastoje iz dva dijela. Jedan opisuje obiteljske zanimljivosti i njena razmišljanja, a drugi kronološki prati dane branja i količinu ubranih  maslina. Eh da je koju godinu mlađa, sigurno bi  bila  prava blogerica.
Ovogodišnja berba se radi rekordnog roda odužila te će biti materijala za kroniku, a i koja sličica za Pinkin blog.

Veliki dan malog Ivana

Jučer je naš unuk Ivan u crkvi Marije Pomoćnice krščanima na splitskom Kmanu primio sveti sakrament krštenja te tako oslobođen istočnog grijeha postao dionikom crkvenog poslanja. Fešta u čast novog člana krščanske zajednice i sretnih roditelja koji su se obvezali odgajati ga u krščanskom duhu, uz dobru spizu, puno smijeha i lipe pisme, odužila se do kasnih večernjih sati. Evo par sličica i filmić sa krštenja.

Vukovar - Grad u srcu

"Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korjenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad, to ste vi."

Siniša Glavašević  Vukovar 1991.

Gospodo hrvatski generali - Welcome home

Stalni gosti na tegljaču

Nakon priče o primatima koji borave u zaštičenom prostoru Limbe Wildlife centre, vrijeme je za par riječi o jednoj drugoj veseloj ekipi koja nas izravno veže sa afričkom divljinom. Svakog dana kao po švicarskom satu eto naših gostiju baš koji minut prije večere. Prijeđu po par kilometara iz šume, preko rafinerije do tegljača, naviknuti na slasne banane kojima ih posada obraduje. Kada dođu, prvi se nadviri na brodski fineštrin čime nas obavijesti  da je vrijeme hranjenja. Ako ne dobiju svoju porciju, znaju bit jako osvetoljubivi, a najviše plate satelitski kabel i antena. Kao da znaju kakovu nam štetu čine! Ni urednost im nije neka vrlina, a najviše ljute našeg Antu noštroma koji mora čistit iza njih.
Ovo je najraširenija vrsta afričkog majmuna naziva guenon, a poznata je po svom dugom repu koji im služi za balansiranje pri skakanju po stablima, U potrazi za hranom kreću se u obitelji od jednog muškog, par ženki i nekoliko mladih.
Tu su par sličica i dio druženja  na palubi našeg tegljača.

Gorile, čite i mandrili

Nedjeljno popodne bez kiše i eto prilike za šetnju kroz Limbe Wildlife Centre, vrt pun zaštičenih afričkih primata kojima radi krivolovaca na njihovo meso te ubrzane sječe šuma prijeti istrebljenje. Najugroženiji su gorile kojih je u divljini ovog dijela afrike ostalo samo oko 300. Kako bi istakli opasnost od potpunog nestanka, UN su 2009 godinu proglasili godinom gorile.Tu su i čimpanze,  najbliži čovjekov srodnik u prirodi. Popularne Čite dijele sa nama preko 98% gena. Naučnici kažu da su nam se putevi razdvojili prije 6 milijuna godina. Za razliku od ljudi koji su svakodnevno u svađi i ratovima, čimpanze žive dosta skladno u velikim zajednicama. Prvi put sam vidio i mandrila, trećeg čovjekova rođaka, čiji je broj u prirodi kritično smanjen. Jede, spava, dobročudno gleda i ništa ne radi. Pitam se zašto li su neki po njemu dobili nadimak?
Obveza nam je zaštititi ovaj ugroženi životinjski svijet. Bez njih i značaj ljudskog življenja na zemlji postao bi upitan. 
Uz par sličica iz vrta i jedan filmić, tu je i nacrt sa dimenzijama  tijela gorile za usporediti sa nama. Malo sam viši i imam kraći raspon ruku. Najmanje se razlikujemo u  obimu struka. Je li se slažete?