Ploviti se mora...

Sigurno ste čuli onu Anaharsisovu legendarnu podjelu:

"imaju tri vrste ljudi

oni koji su živi

oni koji su mrtvi

i oni koji morem plove"

Ima i jedna domaća podjela, a kaže ovako: "Imala mati tri sina. Dva malo zbunjena, a treći je pomorac." E što bi tek moja stara majka rekla na ovo. Dva sina, pa oba na brodu. A kako je sve započelo? Između majčine želje o liječničkom pozivu i očeve o sinu pomorskom kapetanu, nije se bilo teško odlučiti. Prevagnula je mašta o putovanjima  i razgledavanju svih onih dalekih zemalja o kojima se do ukrcaja na brod moglo samo sanjati. Ista  iskonska znatiželja koja je povukla onog prvog prakolegu u izdubljenom deblu prema dalekom horizontu. Prvi sam se ukrcao ja, a nakon nekoliko godina i brat je pošao istim putem. Možda ga je potaknula i neka moja pomorska storija o egzotičnim lukama te različitim kulturama i običajima dokučivim samo tamo negdje iza morskog plavetnila. Jednom ću ga obvezno upitati. I tako to traje preko trideset godina. Ponekad u bonaci, više puta kroz nevremena, ali bi sigurno bilo puno teže bez ljubavi i potpore supruge koja neumorno čuva sva četiri kantuna i razumijevanja naše djece. I da, dokad ovako na more prijatelji od samog početka često pitaju. Prema konačno dočekanoj novoj odluci naše vlade o pravu na mirovinu,  još 8 godina najmanje. Samo Bože zdravlja. Jer ploviti se mora...

A kako stručno oko prof.dr. sc. Nadana M. Petrija vidi život današnjeg pomorca pročitajte u članku  Robija na valovima

Uz malo brodskog valjanja iz filmića sa AHTS "Brodospas storm" sa platformom u teglju.