Sretan rođendan Ivane

Nije bajno bit na brodu udaljen od obitelji u vrijeme fešte, a posebno kad se djeca vesele. Koliko sam samo rođendana, pričesti, krizmi i vjenčanja propustio.
 Danas je unuku  rođendan i neznam što bih dao za par trenutaka skupa. Jedino utješno je u tom što je ubrzo smjena i bit će doma vremena nadoknadit dio od izgubljenog. Al dobro, jednom je prvi rođendan i vrijedi ga veselo proslavit i ovdje 4000 milja udaljen od unuka. Sritno Ivane!

Prvi dan u EU na tegljaču

Na ukrcaj smo otišli preko onog izlaza za strance, a vratiti se trebamo po prvi put kroz kapiju za građane EU. Nestati će onog ružnog osjećaja kad se vraćaš u staru Evropu i pregledavaju ti putovnicu kao da si sa Marsa sletio. Bar nešto dobro za početak.

A kako nam je prošao prvi radni EU dan  daleko od  nove domovine? Za ručak suhi fažol, janjetina u škrovadi te palačinke sa čokoladom. I nije bilo tako loše. Šteta da smo dry ship pa smo mogli samo vodom nazdraviti.

Inače dan je prošao po domaću. Svečano i radno. Kako će nam  biti u ovom braku lijepe mladenke i pomalo olinjalog ženika samo nebo zna. Nama ostaje ploviti i moliti. Baš kako je Thompson sinoć na prepunom Poljudu zapjevao. "Ora et labora". Nek nam je svima sa srećom!

U potragu za hranom

Stalno smo na moru, većinom u pravoj afričkoj djungli i rijetki su momenti u portu. Pri zadnjem boravku u Freetownu kuhar Jere i časnik Darko skočili su na par sati do pazara u potragu za mesom i povrćem do kojih nije lagano doći, a vrijedi spomenuti i ekstremnu cijenu . Kilo  pomidora zadnje klase preko 50 kuna. Domaći se nisu baš pretrgli u poljoprivrednim radovima te je skoro sve iz uvoza. Al to nam je odnekud već poznato. Zar ne?

Filmić iz grada poprilično je nestabilan. Toliko je rupa na cesti da vožnja izgleda ko diližansa na divljem zapadu. Bar se naša ekipa punih borši zadovoljno vratila na tegljača.

Vu goricah

Na bregu je živel

Tu imel je klet

Vu malih goricah

Bil celi mu svet...

Bliži se dan ukrcaja i treba što kvalitetnije napuniti baterije. Gdje se prije broda odmoriti, ako ne sa prijateljima vu goricah na kleti! Miris Magdaleninih ruža i božura, ukusni picek ispod  peke, Draženova graševina, te prekrasan pogled na zelene prigorske brege, jačaju dušu i tijelo prije borbe sa stresom što me čeka u tmurnim  afričkim kišnim tjednima. Uz  par čašica  viljamovke i domaći kulen pao je i dogovor o novom druženju na ljetnjoj điti Pinkom oko Hvara. Zelenu smo preorali i ostaje morska brazda. A što sad? Otresti prašinu sa matrikule pa u Sierra Leone križat dane do povratka.

Bravo Nada

Jučer smo uživali u pravom nedjeljnom sportskom popodnevu. Za početak glasovanje na lokalnom izbornom natjecanju, a potom finale ragbi prvenstva Hrvatske između splitske Nade za koju nastupa naš Ante i mlade ali kvalitetne ekipe Sinja. Naši kandidati na izborima nastupit će  u pripetavanju, al je zato Nada hrabro i borbeno kako se i očekivalo, osvojila jedanaestu titulu prvaka za redom. Bravo za Nadu!
Evo par sličica, a OVDJE je članak iz Slobodne dalmacije.

Lavurat u poje

 Vrime je za lavurat u poje što se veli po viški pa nije bilo druge već na trajekt i trk do Visa. Vikend za uklopit ugodno i korisno kako se to popularno danas kaže. Par sati rekreativnog rada u polju, a potom uživancija u viškom vinu, mladom kumpiru i  kapulici, a od ove godine picejima na salatu i luku. Onom pravom iz Velog poja, a ne kineskom bez okusa i mirisa. Nije se ni puno promjenilo u viškom ratarstvu. Istina je da su neka polja i rančevi završili ko puste prerije, al veseli sve više novih vinograda i maslinika. Jedina razlika je u tom što moderni težaci umjesto na mulima i mazgama, danas do polja stižu snažnim terencima. Ni tovar ne može tamo di  Lada Niva stiže. A za piceje i druge plodove lavura u poje evo par RICETI izravno sa jedne viške stranice. 

Na dobro nam došla Sudamja

Bandira što vijori visoko na kampanelu katedrale, šušur po cijelom gradu te  riva puna korisnih predmeta izrađenim rukama vrijednih majstora u drvetu, znaci su najveće splitske fešte u čast Sv Duje, zaštitnika našeg grada. Kiša nas je omela u praćenju procesije i velike mise, al zato je sunčano popodne sa unukom na prepunoj rivi prošlo za tren. Po starom dobrom običaju, doma smo se vratili punih ruku. Bančić, tamburin, košarica, drvene žlice, batić i daska za meso, korisna su drvenarija što smo pazarili ove Sudamje. Ne smijem zaboravit spomenut i dvije prave balote za oca. Vjerujem da će sa njima valjat kao pravi meštar od balota.

Na večernjoj fešti na rivi uz tradicionalni VATROMET, klapu Cambi, veselu Lidiju Bačić i neponovljivog Grdovića uživali smo do kasnih sati. Što reći za Kerumov performance i duet sa Grdovićem. Nije u šoldima sve... Zar nije tako? Evo filmić!