U potragu za hranom

Stalno smo na moru, većinom u pravoj afričkoj djungli i rijetki su momenti u portu. Pri zadnjem boravku u Freetownu kuhar Jere i časnik Darko skočili su na par sati do pazara u potragu za mesom i povrćem do kojih nije lagano doći, a vrijedi spomenuti i ekstremnu cijenu . Kilo  pomidora zadnje klase preko 50 kuna. Domaći se nisu baš pretrgli u poljoprivrednim radovima te je skoro sve iz uvoza. Al to nam je odnekud već poznato. Zar ne?

Filmić iz grada poprilično je nestabilan. Toliko je rupa na cesti da vožnja izgleda ko diližansa na divljem zapadu. Bar se naša ekipa punih borši zadovoljno vratila na tegljača.

Vu goricah

Na bregu je živel

Tu imel je klet

Vu malih goricah

Bil celi mu svet...

Bliži se dan ukrcaja i treba što kvalitetnije napuniti baterije. Gdje se prije broda odmoriti, ako ne sa prijateljima vu goricah na kleti! Miris Magdaleninih ruža i božura, ukusni picek ispod  peke, Draženova graševina, te prekrasan pogled na zelene prigorske brege, jačaju dušu i tijelo prije borbe sa stresom što me čeka u tmurnim  afričkim kišnim tjednima. Uz  par čašica  viljamovke i domaći kulen pao je i dogovor o novom druženju na ljetnjoj điti Pinkom oko Hvara. Zelenu smo preorali i ostaje morska brazda. A što sad? Otresti prašinu sa matrikule pa u Sierra Leone križat dane do povratka.

Bravo Nada

Jučer smo uživali u pravom nedjeljnom sportskom popodnevu. Za početak glasovanje na lokalnom izbornom natjecanju, a potom finale ragbi prvenstva Hrvatske između splitske Nade za koju nastupa naš Ante i mlade ali kvalitetne ekipe Sinja. Naši kandidati na izborima nastupit će  u pripetavanju, al je zato Nada hrabro i borbeno kako se i očekivalo, osvojila jedanaestu titulu prvaka za redom. Bravo za Nadu!
Evo par sličica, a OVDJE je članak iz Slobodne dalmacije.

Lavurat u poje

 Vrime je za lavurat u poje što se veli po viški pa nije bilo druge već na trajekt i trk do Visa. Vikend za uklopit ugodno i korisno kako se to popularno danas kaže. Par sati rekreativnog rada u polju, a potom uživancija u viškom vinu, mladom kumpiru i  kapulici, a od ove godine picejima na salatu i luku. Onom pravom iz Velog poja, a ne kineskom bez okusa i mirisa. Nije se ni puno promjenilo u viškom ratarstvu. Istina je da su neka polja i rančevi završili ko puste prerije, al veseli sve više novih vinograda i maslinika. Jedina razlika je u tom što moderni težaci umjesto na mulima i mazgama, danas do polja stižu snažnim terencima. Ni tovar ne može tamo di  Lada Niva stiže. A za piceje i druge plodove lavura u poje evo par RICETI izravno sa jedne viške stranice. 

Na dobro nam došla Sudamja

Bandira što vijori visoko na kampanelu katedrale, šušur po cijelom gradu te  riva puna korisnih predmeta izrađenim rukama vrijednih majstora u drvetu, znaci su najveće splitske fešte u čast Sv Duje, zaštitnika našeg grada. Kiša nas je omela u praćenju procesije i velike mise, al zato je sunčano popodne sa unukom na prepunoj rivi prošlo za tren. Po starom dobrom običaju, doma smo se vratili punih ruku. Bančić, tamburin, košarica, drvene žlice, batić i daska za meso, korisna su drvenarija što smo pazarili ove Sudamje. Ne smijem zaboravit spomenut i dvije prave balote za oca. Vjerujem da će sa njima valjat kao pravi meštar od balota.

Na večernjoj fešti na rivi uz tradicionalni VATROMET, klapu Cambi, veselu Lidiju Bačić i neponovljivog Grdovića uživali smo do kasnih sati. Što reći za Kerumov performance i duet sa Grdovićem. Nije u šoldima sve... Zar nije tako? Evo filmić!

Crkva Sv. Mihovila iznad Igrana

Čvrsto u krilu Biokova, planine što se tako zaštitnički natkrila nad makarskim primorjem, visoko iznad Igrana  na nas motri crkva Sv. Mihovila. Ta trobrodna bazilika iz  11tog stoljeća postojani je čuvar krščanstva na primorju.
Klikom OVDJE može se pročitati ponešto o gradnji, a OVDJE i povijesti crkve. Za samo pola sata hoda od Igrana možete je i razgledati, te uživati u prekrasnom pogledu koji se ispred crkve pruža na Igrane i hvarske uvale. 

Smijeh je lijek

Nema ničeg što se može usporediti sa dječjim veseljem i smijehom? Smijeh koji se uvlači  u najskrivenije kutove našeg srca i tako magično očisti sav nakupljeni stres. Još kad ti se unuk nasmije svaki put kada ga pogledaš.  Idealni lijek za dušu i tijelo.


I zato smijte se što češče, i u teškim situacijama nađite vedre strane koje će Vas potaknuti na smijeh. Jer smijeh je najbolji lijek