Od kabine do zlatne vale

U  brodskoj kabini previše je različitih čimbenika što sa svih strana jurišaju na romantičnu pomorsku dušu i tijelo. Sve kraćim ugovorima te modernom komunikacijom (facebook i skype), olakšala se  vječna muka višemjesečne odvojenosti od obitelji, ali sve drugo ostalo je isto. Plovidba u ekstremnim vremenskim uvjetima, u par dana prijelaz iz hladnih u tropske krajeve, život u željeznom magnetiziranom okruženju, hrana iz dubinskih ledenica, život u zajednici od dvadesetak ljudi, od kojih većinu zbog rada u smjeni samo  sretneš bez prilike za upoznavanje. Sutra će svi doma grintat kako im micanje ure nazad remeti životne navike i zadaje glavobolju, a pomorci često u dvadesetak dana plovidbe izmjene dan za noć, te prelaskom 180 meridijana preskoče i cijeli dan. Dobro, sve je to dio kruha sa sedam kora na koji se pomorac spremno navikne. Mene više lomi samoća u kabini. Ovdje kiša izgleda nema namjeru stati, pa su sve naše aktivnosti svedene na salon i kabinu. Planiranu posjetu Zoo vrtu odgodio sam za neki drugi vikend. Knjige od doma sve sam pročitao, a bloganju i fejsanju ne vidi se kraja.  I slušanje glazbe. Al ona često zna i odmoć. Pogotovo domaća što za sobom tegli brdo nostalgije kojim se teško verati. Možda mi ovi filmić o igranima i Bralićeva pisma o debeloj cimi u zlatnoj vali bar malo pomogne. Još puno nostalgičnih brda valja prebrodit do mirovine.

Viško more snova

Nema mora do jadranskog. Nije to još jedna od mojih neskromnih izjava, a ni neka otrcana fraza koja se vrti desetljećima. Odvede te pomorski život na sve strane svijeta, izbrazdaš mora o čijim ljepotama   se može samo sanjati, al u naše more se svaki put ponovno zaljubiš. A među jadranskim ljepotama posebno mjesto pripada otoku Visu i viškom arhipelagu. Njemu se svi vraćamo, a u ova recesijska vremena još se i pojačava broj gostiju, što je naš viški kroničar, kolega bloger Nikola  OVDJE lijepo prikazao.
 Evo par sličica i filmić sa izleta u Zelenu špilju i ručka kod capitana Andre na Velom Budihovcu kućni broj 1. Ne možete promašit, miris viške domaće spize širi se cijelom lagunom. Vjerujem, vratiti ćemo se i slijedećeg ljeta.

Vitezovi Glogovog Zdenca

Duga i bogata povijest naših krajeva sve više zaokupljuje maštu mlađih naraštaja lijepe naše. Čitam da je turska sapunica o Sulejmanu, nazvanom od evropljana Veličanstveni, a od osmanlija Zakonodavac, osvajaču i naših krajeva, vezala šire pučanstvo uz male ekrane. Njegova kći bila je udata za  Rustem pašu, rođenog u Skradinu, a koji se nakon što je kao dječak odveden u Stambol, vremenom domogao i službe velikog vezira (premijera). U vlasništvu su imali i mlinice u Solinu.
U tom maštanju za nekim davnim, al ne baš uvijek laganim vremenima, osniva se sve više udruga koje slave određeni povijesni period. Tako je naša Udruga Vitezovi kralja Artura, proizašla iz legendi i činjenica o životu rimskog vojskovođe Luciusa Artoriusa Castusa, pokopanog u Podstrani. Na ovoljetnjoj arturovoj fešti, svojim dolaskom i prikazom dijela svoje odjeće i bojne opreme, počastili su nas dečki iz udruge Vitezovi Glogovog Zdenca. Udruga  osnovana u Glogovcu kod Koprivnice njeguje kulturu vitezova Templara koji su vladali tim krajem i borili se protiv osmanlija. Brojni turisti uživali su u templarskim borbama, a oni hrabriji imali su priliku i sami rukovati mačem, te gađati lukom i strijelom. Sve čestitke hrabrim templarima Mariju i Darkecu. Evo i filmić sa prve borbe, a još jedan je OVDJE Možete ih pratiti i na FEJSU

Excalibur city (The world is yours)

Ljeto je gotovo, a sa njime je prestala višemjesečna potraga turista za rajskim mjestima, uvalama, restoranima i drugim čarima našeg primorja o kojima tijekom hladne zime maštaju. Toplo se nadam da su pronašli svoj čarobni kutak kojemu će se vratiti  i iduće godine. A, sad je vrijeme da se i mi opustimo nakon radnog ljeta, te krenemo potražiti mjesta svojih snova. Netko mašta o posjeti Rimu, Pragu ili Beču, drugog stare kosti vodu u toplice.Što reći za tjedan skijanja u Alpama ili putovanju na daleku Kubu. Snovi  o krstarenju,  il aegzotičnom otoku Bali, nekima će postati stvarnost.
Evo što svima, a pogotovo našim arturovcima  Pinka blog predlaže. Ako vam se odmorište Excalibur city nađe na istraživačkoj karti, odvojite par sati i razgledajte ga. U neviđenom raskošu kiča, kineskog bazara, starih dvoraca uz koje idu ulice sa prometnim znakovima, igraonica za stare i mlade, trgovina i restorana, možda otkrijete i nešto o čem maštate. Cijelo vrijeme na vas motre vitezovi na konjima, zmajevi što rigaju vatru te čarobnjak Merlin. "Heaven is a place on earth", lijepo to kaže Belinda u filmiću o ovom raju kiča na zemlji. Gdje god vas mašta odvede, svima želim sretan put i lijepu zabavu.

U šetnju sa Googlom

E što ti je moderna tehnologija! Google se započeo šetati našim ulicama i postao stvarni Big brother što svugdje nas prati.  Nije još toliko tehnički savršen, al na dobrom je putu da nam uskoro krene zavirivati i u najstrožu intimu. Za sada uz Google Street View iz topline svog doma prošećimo domaćim ulicama, te istražimo mjesta koja želimo upoznati. Klikom na Google Maps otvara se Google karta, a potom uz pomoć smeđeg čovječuljka označi se mjesto kojim želite prošetati. Dalje u istraživanju koriste strelice putokaza. Zanimljiv alat turistima za upoznavanje mjesta koje planiraju posjetiti.

Evo sa Googlom isprid kuće u Igranima! http://goo.gl/maps/7rMgt

Na novu plovidbu

Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, sa ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.

Novi ukrcaj i nova plovidba. Tek je prošlo par dana od ukrcaja, a treba bar par tjedana za priviknuti se na dane i noći na lamarinu. Pogotovo nakon  lijepo provedenog ljeta kod kuće. Znam, većina će pitati: Što se ti pomorci žale; to je njihov život i sami su ga izabrali. Slažem se, istina je, i nije da se bunim, al eto svaki put je kao prvi put i uvijek iznova treba nove snage za prilagodbu, a tko može bolje pomoć od Cesarića, njegovih balada, moje kaplje i vječnog sjajnog slapa. I da ne zaboravim net, tipkovnicu i bloganje. Bez njih bi bilo puno teže.  Pozdrav iz Afrike.

Stiniva iliti povratak korjenima

Završili su praznici i sutra je partenca. Opet Afrika, Kamerun i novi ukrcaj na Jakog. Nema neke promjene. Ista posada i isti poslovi asistiranja u rafineriji SoNaRa. Vjerujem da smo se svi dobro odmorili i  pripremili na sve dobre i loše strane što ga donosi pomorski život na malom tegljaču u  Africi. Nakon svih ovih žestokih vrućina što su nas držale tijekom cijelog ljeta, neće se bit teško naviknut na afričku klimu. A kako je prošlo lito? Baš kako bi trebalo i bit! Uz puno sunca, mora, kupanja, dobre spize i veselog društva. I posjete nekim mjestima na kojima nismo ranije bili. Tako smo za vrijeme boravka Pinkom na Visu, uplovili u čarobnu Stinivu. Uvalu, smještenu ispod Žužeca, sela gdje je rođen Katin prapranono Ivan nadimka Peruka, koji se nakon rada na kopanju sueskog kanala, preselio u grad Vis. U filmiću je par minuta Perukine ekipe prilikom povratka korjenima u Perukinoj vali.