Koji je kaić bolji, drveni ili plastični? To pitanje zaokuplja sve one koji imaju brodić ili su neodlučni kojeg nabaviti. Opravdanje svih koji posjeduju plastični brodić, a tako i moje, uvijek je i samo jedno isto. Plastični brod se lakše održava. Za drveni zato kažu da je vječan, jer dok je u šumi drveća i brod će postojati. Šume su lako obnovljive, ali tradiciju brodogradnje u drvu nije lako sačuvati, jer dobrih i vrijednih kalafata sve je manje i manje.
Što nam znači vrijeme? Time is money! odgovorili bi englezi. Požuri, zakasnit ćeš! stalno nas tjeraju. Amo brže! Nesta dana! bila je redovita jutarnja vika mog noštroma na kadeturi. Tika taka, tika taka, sat neumorno otkucava, a svima se negdje žuri. Možda bi trebalo bar nešto ostavit za sutra, jer htjeli mi ili ne, bitka sa vremenom unaprijed je izgubljena..
Recesijska hobotnica dugim hlapljivim krakovima čvrsto je zgrabila i siromašnu Afriku. Preko polovice kamerunaca je nezaposleno, a među njima kao i u Evropi pretežno su mladi. Narod se snalazi na razne načine, a osnovni vid preživljavanja je u trgovini koju oni na pidgen engleskom nazivaju buyam-sellam, što bi u značilo kao jeftino kupi i isto tako prodaj. Na poznatom Limbe trade fair sajmu,
održanom prošli tjedan, mogli su se osjetiti svi razmjeri ekonomske krize. Nekad puni štandovi gdje je ranije izlagala većina kamerunskih firmi, ovog puta ostali su prazni. Sve se svelo na ponudu jeftine kineske plastike, nešto rukotvorina, a i posjetitelja je bilo malo, tako da su i vlasnici barova ostali kratkih ruku. Možda su jedino djeca zadovoljna ponudom ringišpila i dječjih igraonica. Evo i filmić sa jednog sajamskog popodneva.
Predvečer iz Splita za Zagreb, rano ujutro let za Pariz, potom trkom neorganiziranim Charles de Gaule aerodromom prema ulazu u avion i konačno nakon 3 presjedanja i 6 sati leta odmor u Douali. Radi opasnosti od lopova ne vozi se do jutra, te noćimo u hotelu Ibis. Sretni smo jer je sva prtljaga na broju, što nije uvijek pravilo. Često je dobijemo nakon tjedan i više. Sutra smo na brodu i novih dva mjeseca Afrike je pred nama. Započinje kišni period i događanja je manje, ali vjerujem da će se ipak nešto zanimljivo naći i za Pinkin blog. A do povratka, svima u domovini želimo lijepo, toplo i uspješno ljeto.
Stiskla me lagana viroza, vezalo za krevet tako da nisam uspio prisustvovati na fešti Svetog Duje, zaštitnika našeg Splita grada. Pratio sam procesiju na HRT, a posebno uživao u arhaičnoj čakavštini predvodnika svećanog euharistijskog slavlja msgr. Egidija Živkovića, biskupa Željeznog, mjesta u Austriji gdje gradiščanski hrvati već 18 pokoljenja čuvaju materinjsku čakavštinu. Tombola je otišla u Stobreč, fešta završila, a za ovih par sličica pobrinuo se sin. OVDJE je i članak sa lanjske fešte u kojem je jedna lijepa prigodna pjesma.
Proljeće je najpogodnije doba za raznovrsne rekreacijske aktivnosti. Od čisto sportskih do onih modernijih tipa odmor uz rad. Tako se naša mala ekipa odmorila uz dvodnevni team building program održan na otoku Visu u vinogradu romantičnog naziva "Jubišće". Lagana odjeća, par rukavica, puno dobre volje i sav korov sa trsova savladan je u rekordnom roku. Zbog obveza u poju nismo nažalost imali vremena pogledati međunarodni turnir u cricketu, sportu kojeg višani igraju još od vremena engleske vlasti prije par stoljeća, ali smo se ugodno iznenadili malom ergelom prelijepih lipicanera na "Jubišću" koje možete razgledati, počastiti slatkim voćem, a u ponudi je i škola jahanja koju vodi instruktorica Lea. Za dva tjedna u planu je nastavak radova u vinogradu, a uz malo hrabrosti i koji sat jahanja na ovim predivnim konjima.
Prvi topli dani nakon travanjskih kiša pozvali su igarsku mladost na zabavu i lijepo druženje. Sezona je započela tradicionalnim malonogometnim turnirom "Žanjeva 2012" u organizaciji naših mladih balunjera.
