Od kabine do zlatne vale

U  brodskoj kabini previše je različitih čimbenika što sa svih strana jurišaju na romantičnu pomorsku dušu i tijelo. Sve kraćim ugovorima te modernom komunikacijom (facebook i skype), olakšala se  vječna muka višemjesečne odvojenosti od obitelji, ali sve drugo ostalo je isto. Plovidba u ekstremnim vremenskim uvjetima, u par dana prijelaz iz hladnih u tropske krajeve, život u željeznom magnetiziranom okruženju, hrana iz dubinskih ledenica, život u zajednici od dvadesetak ljudi, od kojih većinu zbog rada u smjeni samo  sretneš bez prilike za upoznavanje. Sutra će svi doma grintat kako im micanje ure nazad remeti životne navike i zadaje glavobolju, a pomorci često u dvadesetak dana plovidbe izmjene dan za noć, te prelaskom 180 meridijana preskoče i cijeli dan. Dobro, sve je to dio kruha sa sedam kora na koji se pomorac spremno navikne. Mene više lomi samoća u kabini. Ovdje kiša izgleda nema namjeru stati, pa su sve naše aktivnosti svedene na salon i kabinu. Planiranu posjetu Zoo vrtu odgodio sam za neki drugi vikend. Knjige od doma sve sam pročitao, a bloganju i fejsanju ne vidi se kraja.  I slušanje glazbe. Al ona često zna i odmoć. Pogotovo domaća što za sobom tegli brdo nostalgije kojim se teško verati. Možda mi ovi filmić o igranima i Bralićeva pisma o debeloj cimi u zlatnoj vali bar malo pomogne. Još puno nostalgičnih brda valja prebrodit do mirovine.

Viško more snova

Nema mora do jadranskog. Nije to još jedna od mojih neskromnih izjava, a ni neka otrcana fraza koja se vrti desetljećima. Odvede te pomorski život na sve strane svijeta, izbrazdaš mora o čijim ljepotama   se može samo sanjati, al u naše more se svaki put ponovno zaljubiš. A među jadranskim ljepotama posebno mjesto pripada otoku Visu i viškom arhipelagu. Njemu se svi vraćamo, a u ova recesijska vremena još se i pojačava broj gostiju, što je naš viški kroničar, kolega bloger Nikola  OVDJE lijepo prikazao.
 Evo par sličica i filmić sa izleta u Zelenu špilju i ručka kod capitana Andre na Velom Budihovcu kućni broj 1. Ne možete promašit, miris viške domaće spize širi se cijelom lagunom. Vjerujem, vratiti ćemo se i slijedećeg ljeta.

Vitezovi Glogovog Zdenca

Duga i bogata povijest naših krajeva sve više zaokupljuje maštu mlađih naraštaja lijepe naše. Čitam da je turska sapunica o Sulejmanu, nazvanom od evropljana Veličanstveni, a od osmanlija Zakonodavac, osvajaču i naših krajeva, vezala šire pučanstvo uz male ekrane. Njegova kći bila je udata za  Rustem pašu, rođenog u Skradinu, a koji se nakon što je kao dječak odveden u Stambol, vremenom domogao i službe velikog vezira (premijera). U vlasništvu su imali i mlinice u Solinu.
U tom maštanju za nekim davnim, al ne baš uvijek laganim vremenima, osniva se sve više udruga koje slave određeni povijesni period. Tako je naša Udruga Vitezovi kralja Artura, proizašla iz legendi i činjenica o životu rimskog vojskovođe Luciusa Artoriusa Castusa, pokopanog u Podstrani. Na ovoljetnjoj arturovoj fešti, svojim dolaskom i prikazom dijela svoje odjeće i bojne opreme, počastili su nas dečki iz udruge Vitezovi Glogovog Zdenca. Udruga  osnovana u Glogovcu kod Koprivnice njeguje kulturu vitezova Templara koji su vladali tim krajem i borili se protiv osmanlija. Brojni turisti uživali su u templarskim borbama, a oni hrabriji imali su priliku i sami rukovati mačem, te gađati lukom i strijelom. Sve čestitke hrabrim templarima Mariju i Darkecu. Evo i filmić sa prve borbe, a još jedan je OVDJE Možete ih pratiti i na FEJSU

Excalibur city (The world is yours)

Ljeto je gotovo, a sa njime je prestala višemjesečna potraga turista za rajskim mjestima, uvalama, restoranima i drugim čarima našeg primorja o kojima tijekom hladne zime maštaju. Toplo se nadam da su pronašli svoj čarobni kutak kojemu će se vratiti  i iduće godine. A, sad je vrijeme da se i mi opustimo nakon radnog ljeta, te krenemo potražiti mjesta svojih snova. Netko mašta o posjeti Rimu, Pragu ili Beču, drugog stare kosti vodu u toplice.Što reći za tjedan skijanja u Alpama ili putovanju na daleku Kubu. Snovi  o krstarenju,  il aegzotičnom otoku Bali, nekima će postati stvarnost.
Evo što svima, a pogotovo našim arturovcima  Pinka blog predlaže. Ako vam se odmorište Excalibur city nađe na istraživačkoj karti, odvojite par sati i razgledajte ga. U neviđenom raskošu kiča, kineskog bazara, starih dvoraca uz koje idu ulice sa prometnim znakovima, igraonica za stare i mlade, trgovina i restorana, možda otkrijete i nešto o čem maštate. Cijelo vrijeme na vas motre vitezovi na konjima, zmajevi što rigaju vatru te čarobnjak Merlin. "Heaven is a place on earth", lijepo to kaže Belinda u filmiću o ovom raju kiča na zemlji. Gdje god vas mašta odvede, svima želim sretan put i lijepu zabavu.