Uzaludno bilo jučerašnje ufanje u tjednima iščekivanu ciklonu, te snovi o kišom natopljenim maslinama. Nabrojih točno slovima i brojkom tri kišne kapi, a zatim škontralo na neku jadnu buru koja niti da za dva grada razladi ovoljetnju saharu. Zemlja rasušena, smokve otpale, masline se smežurale, štap za poskoke stalno u pogonu, a Lule lapće i lapće. Pasje užareno ljeto, a ne samo popodne. Vratili se doma sa desetak otvrdlih smokava i par grozdova sitnog grožđa. Vidi li se kraja ovoj suši? Jedini optimizam izgleda ostaje u onoj Nazorovoj Vodi, koja odavna nije bila aktualna kao ovog ljeta:
"Jer ni o Velikoj Gospi nije kišilo, bit će ove godine manje vina i ulja, ali - pane li doskora kiša - ipak će se trgati i brati, a grožđe će biti slatko, vino jako, ulje kao zlato. Znadu naše loze i naše masline, što su ljetnje suše. Suhe, čvoraste i žilave troše polagano ono malo kapi vode, što ih još ima pod njihovom korom.
A ljudi u selu trpe, ali ne očajavaju."Kraljevstvo za kišu.
2 komentara:
Very nice blog post. I certainly appreciate this website.
Stick with it!
My web page - my article archive
Uuuuu... zbilja izgleda gadno. Sad kanticu i gumu u ruke i lipo od stabalca do stabalca. To je od prošlog tjedna kod nas glavna sportska disciplina. I loze smo nalivali. A Lula očito nije neki pozer. Dobar ćuko.
Objavi komentar