Pomorci su neprestano u potrazi za čarobnom formulom kako opstati u ovom vječnom neskladu između psihičkog, tjelesnog i duhovnog života na brodu. Uz rad, knjige, meditiranje uz dobru glazbu (domaća me uvijek rastuži), već par mjeseci zabavljam se koristeći dostignuća interneta. Tako je u želji da se poneki trenutak iz pomorskog života zabilježi i podijeli sa svima kojima je ovaj "kruh sa sedam kora" zanimljiv nastao i ovaj Pinka blog. Brzo smo kući pa do idućeg ukrcaja za uspomenu evo malo domaćih pjesama uz ribu, pivo, gitaru, Jerin vokal i veselu pratnju ekipe sa afričke plaže. Svidjela se naša pjesma svima te večeri. Kliknite i pogledajte, možda i Vama bude veselo ...
subota, 18. lipnja 2011.
četvrtak, 16. lipnja 2011.
Ribarska flota na Down beach
Uvala Down beach u Limbe jedino je zaklonjeno mjesto za ribarske flotu koja se sastoji od dvije vrste brodica za ribolov. Većih ribarica koje se koriste mrežama plivaricama, a ulov im je plava riba slična našim sarunima i srdelama, te kanoa koje sa mrežama stajačicama love kaptain fish, ribu sličnu molu. Veći brodovi po dolasku ostaju na sidrištu, dok se kanoe svaki put radi 3 metra razlike plime i oseke istežu na plažu.
Kanoe su drvene, trajnost im je desetak godina, pogon u pravilu Yamaha do 15 ks, a ribare sa par km mreža. Obvezno uz registarski broj imaju sa strane ispisanu i neku vjersku poruku kao "In God we trust" ili "Dieu Merei".
Kanoe su drvene, trajnost im je desetak godina, pogon u pravilu Yamaha do 15 ks, a ribare sa par km mreža. Obvezno uz registarski broj imaju sa strane ispisanu i neku vjersku poruku kao "In God we trust" ili "Dieu Merei".
Ribarski brodovi dugi su do 15 metara, za pogon koriste Yamahu 40 ks, a na brodu se često nalazi do 20 članova ribarske družine. Vlasnici flote, a također i družina većinom su iz siromašnih dijelova Ghane, Benina i Togoa. Ove prekrasne ribarice ukrašene šarolikim bojama i zastavama, te raznim porukama, od vjerskih do sportskih, svakodnevno plijene poglede svih posjetitelja ribarnice i restorana na Down beachu.
ponedjeljak, 13. lipnja 2011.
Od mora do vrha Mont Cameroona
Mont Cameroon ili prema nazivu domaćih stanovnika Mongo ma Ndemi (Mountain of Greatness) 4095 metara visoki vulkanski masiv natkriva cijeli dio od mora uz grad Limbe do unutrašnjosti uz glavni grad ove provincije Bueu. Južna strana, jedno je od područja sa najviše kišnih padavina na svijetu, dok je uz sjevernu stranu hladnije i vjetrovito. Vulkansko tlo izrazito je plodno te je čitav kraj prekriven nasadama banana, kaučuka, kokosa, palmi uljarica i kave. Mont Cameroon ima najviše vulkanskih erupcija od svih afričkih vulkana. U erupciji 1922 vulkanska lava prelila se do Atlantika, a 1999 godine zaustavila se 200 metara od mora, te prekinula autocestu. Jednom godišnje organizira se medjunarodna sportska trka iz Buee do vrha planine koja traje oko 4 i po sata, a svakodnevi su izleti planinara do vrha uz pratnju vodića i noćenje na 4000 metara nadmorske visine. Veliku želju popeti se do vrha radi nedostatka slobodnog vremena još nisam u prilici ostvariti, ali je zato moj prijatelj Antoine bio prije par tjedana. Vratio se nakon dva dana u Limbe umoran, ali ponosan na uspješno osvojeni vrh. Možda jednom i ja ...
nedjelja, 12. lipnja 2011.
Ploviti se mora...
Sigurno ste čuli onu Anaharsisovu legendarnu podjelu:
"imaju tri vrste ljudi
oni koji su živi
oni koji su mrtvi
i oni koji morem plove"
Ima i jedna domaća podjela, a kaže ovako: "Imala mati tri sina. Dva malo zbunjena, a treći je pomorac." E što bi tek moja stara majka rekla na ovo. Dva sina, pa oba na brodu. A kako je sve započelo? Između majčine želje o liječničkom pozivu i očeve o sinu pomorskom kapetanu, nije se bilo teško odlučiti. Prevagnula je mašta o putovanjima i razgledavanju svih onih dalekih zemalja o kojima se do ukrcaja na brod moglo samo sanjati. Ista iskonska znatiželja koja je povukla onog prvog prakolegu u izdubljenom deblu prema dalekom horizontu. Prvi sam se ukrcao ja, a nakon nekoliko godina i brat je pošao istim putem. Možda ga je potaknula i neka moja pomorska storija o egzotičnim lukama te različitim kulturama i običajima dokučivim samo tamo negdje iza morskog plavetnila. Jednom ću ga obvezno upitati. I tako to traje preko trideset godina. Ponekad u bonaci, više puta kroz nevremena, ali bi sigurno bilo puno teže bez ljubavi i potpore supruge koja neumorno čuva sva četiri kantuna i razumijevanja naše djece. I da, dokad ovako na more prijatelji od samog početka često pitaju. Prema konačno dočekanoj novoj odluci naše vlade o pravu na mirovinu, još 8 godina najmanje. Samo Bože zdravlja. Jer ploviti se mora...
A kako stručno oko prof.dr. sc. Nadana M. Petrija vidi život današnjeg pomorca pročitajte u članku Robija na valovima
Uz malo brodskog valjanja iz filmića sa AHTS "Brodospas storm" sa platformom u teglju.
A kako stručno oko prof.dr. sc. Nadana M. Petrija vidi život današnjeg pomorca pročitajte u članku Robija na valovima
Uz malo brodskog valjanja iz filmića sa AHTS "Brodospas storm" sa platformom u teglju.
petak, 10. lipnja 2011.
S(p)retni tegljač na rijeci Mississippi
Dobio sam ove slike od mog facebook frienda, a porijeklom našeg igranca Blake-a Talijancica iz New Orleansa. Pogledajte kako se tegljač uspio provući nakon što ga je snaga riječne struje potopila i gurnula pod most koji se nije na vrijeme otvorio. Izgleda da su mu i motori ostali raditi čitavo vrijeme. Nije za povjerovati...
nedjelja, 5. lipnja 2011.
Afrički vrući limeni krovovi
Za razliku od sušnih dijelova Afrike u kojima su dovoljni i oni poznati okrugli slamnati krovovi, u ovom dijelu Kameruna kuće su natkrivene pocinčanim limenim pločama. Nema nigdje crijepa ili nekog drugog krovopokrivala. Samo sive limene ploče ili eventualno kod nekog bogatijeg bojane crvenom ili zelenom bojom. Lupanje kišnih kapi po krovovima stvara pravu buku, a možete zamisliti kakav je tek urnebes kad se mačka ili koja druga životinja popne na zagrijani limeni krov...
četvrtak, 2. lipnja 2011.
Sportski ribolov u Igranima
Prošle subote održano je u Igranima tradicionalno otvoreno natjecanje u ribolovu kančenicom. Na poziciji između Igrana i Drašnica natjecalo se oko 25 brodica.Pobjednicima Nevenu Kostaniću i Jozi Gabriću iz Drvenika vaga je otežala do izvrsnih 13,950 kg. Drugi su bili naš igranac Zoran Prug sa prijateljem slovencem i bogatih 10,150 kg. Treće mjesto sa 3 kg osvojile su gospođe iz Makarske uz asistenciju mog oca kao barkariola. Sliku pobjednika sam dobio zahvaljujući Andri Mesecu. Ako netko ima još koju, rado ću postaviti.
Evo nekoliko slika zahvaljujući Zoranovu prijatelju Darku Šagodiću.
Zato imam sliku sa fešte nakon proglašenja pobjednika. Prvi nastup mladog rock banda "Igrayne" na igarskom portu i već su pozvani na humanitarni koncert u Podstrani koji se organizira u znak sjećanja na poginule vatrogasce. Čestitke mladim rokerima.
Evo nekoliko slika zahvaljujući Zoranovu prijatelju Darku Šagodiću.
***
Pretplati se na:
Postovi (Atom)