Pinkom na Ščedro

Veliki i srdačni naklon svima što redovito kliknu na Pinkin blog. Nije me bilo više mjeseci. Tko se nauživa bloganja, fejsanja i guglanja iz prve će razumit što se desilo, a za ostale evo ispričnica. Litnja fjaka, internetski zamor, a na kraju i dva mjeseca atlantika bez interneta, krivci su što se već dugo ništa nije zalijepilo za ovu stranicu.

Ljeto je pri kraju, godišnji tek počeo i eto više vremena za fotelju i kompić. Za prvi post nije se bilo teško odlučiti.  Pinkom na Ščedro. Par sličica sa đite na FEJSU i filmić iz šjor Ratine vale. Posjetite ovaj rajski otok. Sigurno ćete pronaći  dio blaga o kojem maštate.

Igrane (Pod zalinom kulom)

Kad dolaziš iz pravca Dubrovnika čim se otvori punta Suzina pukne pogled na Igrane u cijeloj svojoj ljepoti, a sa splitske strane prvu ti dobrodošlicu zaželi arturov vitez. Nadolazeći orjentiri su zvonik i Zalina kula, a kod slijedećeg znaka dobrodošlice vrijedi desni žmigavac i evo te u našem malom mistu.
Prije mjesec dana tim se pravcem do igarskog porta spustila i redakcijska ekipa magazina More, a iz njihova druženja sa našim mještanima nastao je i  zanimljiv članak  Pod zalinom kulom. Hvala Stipi na ustupljenom članku, a Vama želim da uživate u lijepom opisu Igrana.

Igrane (u prošlosti i sadašnjosti)

Svašta nešto sam šarao po ovom blogu o našim malom mistu kroz ovih par godina. O povijesti Igrana iz priča starijih, a sve novo većinom  je vezano za turizam i maslinarstvo. Evo konačno zahvaljujući našem Stipi povratniku iz Kalifornije dva kvalitetna povezana članka. Prvi je izvrsni Igrane - pogled u prošlost i sadašnjost poštovanog fra Hrvatina Gabrijela Jurišića, a drugi naziva  Spomen - knjiga zvonika u Igranima igarskog učitelja Petra Antičića zanimljiv je osvrt na povijest gradnje zvonika crkve Gospe od Ružarja. Članak Prošlost i sadašnjost Igrana nalazi se niže u prilogu, a za priču o zvoniku kliknite OVDJE

Bit ću opet lip dečko

Naš Jaki se poprilično natrudio u zadnje vrijeme i baš ga je nešto postaralo. Nagrišpa se i zaruzinavija od danonoćnog rada u ovim teškim afričkim uvjetima. Puno posla, a malo i ništa vremena za održavanje i redovitu šminku na koju je ljepotan naviknut. Nije bilo druge nego se prionuti poslu i iskoristiti svaki slobodni trenutak kako bi ovaj naš momčić prije kišne sezone zablistao starim sjajem. Piketine, marteline, četke u ruke i udri, četkaj i brusi kao u najboljem beauty salonu. Sve ostrugane bore valja pokriti zaštitnim slojem, a za kraj  uz stručne ruke brodskih vizažista i razne kolure bit će naš Jaki opet lip dečko. Onaj isti u kojeg smo se davno zaljubili.

Sretan Uskrs

Sretan i blagoslovljen Uskrs  pomorcima širom svijeta, njihovim obiteljima te svim ljudima dobre volje, želi od srca posada tegljača Jaki i Pinka blog.

Život na tegljaču

Tegljači, (remorkeri, vlačilci, tug boats, rimorchiatori, buksiri) pravi su mali morski divovi što širom svijeta pomažu i najvećim brodovima pri uplovljavanju u luke. Možete ih sresti kako gase požare, ledolomci su, čiste mora od zagađenja, a budite sigurni da su i po najekstremnijim klimatskim uvjetima  spremni na pružanje svekolike pomoći širom mora i oceana. Prvi tegljač  naziva Charlotte Dumas izrađen je 1802 godine. Imao je ugrađeni parni stroj snage 10 Ks, dok danas u modernim tegljačima srce kuca snagom i više od desetak tisuća konja. Moderni tegljači okretni su kao najspretniji gimnastičari, a takav je i naš Jaki, vižljasti  mali, mišićavi div od 4000 Ks.

 Život na tegljaču, posebna je priča. Na plovilu dugom 30, a širokom 10 metara posada boravi  više mjeseci zatvorena kao u Big brotheru. Kad se izuzmu most, strojarski dio i razne spreme,  život naše osmočlane ekipe svede se na i više nego skučen prostor. Od kabine do radnog mjesta desetak je koraka, a do salona za ručak i razbibrigu i pokoji korak manje.. Život u takvoj sredini privikne vas na dijeljenje svega dobrog i lošeg. U par mjeseci rada i druženja, i najintimnije tajne izađu na vidjelo. Ponekad kažemo da je šteta što nas ne prati kamera, jer bi premašili gledanost svih Big brothera i Kardashiana skupa. Ipak, istinska stvarnost života na tegljaču puno je bliža onoj staroj poslovici: Gdje čeljad nije bijesna ni kuća nije tijesna. 

Davni vijađi

Puno posla, afričke internet veze što pucaju kad i najmanja ptica preleti preko broda, i prođe cijeli mjesec bez fejsa i bloga. A,vjerujte  nije lako kad se navučeš na globalnu vezu, taj savršeni opijat novog vijeka. Možda i nije prošlo tako loše. Više je druženja uz karte i prisjećanja na štorije sa davnih vijađa. Sad smo u Monroviji, internet radi full speed i na prvom fejsanju iznenađenje. Sin postavio filmić sa putovanja brodom nekad znakovita imena Heroj Kosta Stamenković  do Australije.  Od Kopra do Melbourna kroz Suez preko mjesec dana. Često i bez ikakovih novosti.  Ni kako su doma, jesu li rodile masline, kakovo je vrijeme. Ništa.  Bar da stignu vijesti o pobjedi Hajduka i posada bi živnula.

 Sa zadnjeg vijađa Kostom do Australije, po iskrcaju uskočio sam ravno u vjenčano odijelo. Već je doma nastala panika hoću li stići. Pripreme obavljene, a mladoženja kasni. A, što da više pišem kad je tu filmić. Ne poznam autora, al ima puno zanimljivih scena. Dobro, nešto i nije za kameru, ali prolaz Suezom , ćakule sa meni starim znancima i tradicionalno krštenje prvim prolazom ekvatora, nezaboravni su. Arbun! Moje krsno ekvatorsko ime. Guštajte u ovim lijepim kadrovima.