Puno posla, afričke internet veze
što pucaju kad i najmanja ptica preleti preko broda, i prođe cijeli mjesec bez
fejsa i bloga. A,vjerujte nije lako kad
se navučeš na globalnu vezu, taj savršeni opijat novog vijeka. Možda i nije
prošlo tako loše. Više je druženja uz karte i prisjećanja na štorije sa davnih
vijađa. Sad smo u Monroviji, internet radi full speed i na prvom fejsanju iznenađenje.
Sin postavio filmić sa putovanja brodom nekad znakovita imena Heroj Kosta
Stamenković do Australije. Od Kopra do Melbourna kroz Suez preko mjesec
dana. Često i bez ikakovih novosti. Ni
kako su doma, jesu li rodile masline, kakovo je vrijeme. Ništa. Bar da stignu vijesti o pobjedi Hajduka i posada bi živnula.
Sa zadnjeg vijađa Kostom do Australije, po
iskrcaju uskočio sam ravno u vjenčano odijelo. Već je doma nastala panika hoću
li stići. Pripreme obavljene, a mladoženja kasni. A, što da više pišem kad je tu filmić. Ne poznam autora, al ima puno
zanimljivih scena. Dobro, nešto i nije za kameru, ali prolaz Suezom , ćakule
sa meni starim znancima i tradicionalno krštenje prvim prolazom ekvatora,
nezaboravni su. Arbun! Moje krsno ekvatorsko ime. Guštajte u ovim lijepim
kadrovima.