U šetnju sa Googlom

E što ti je moderna tehnologija! Google se započeo šetati našim ulicama i postao stvarni Big brother što svugdje nas prati.  Nije još toliko tehnički savršen, al na dobrom je putu da nam uskoro krene zavirivati i u najstrožu intimu. Za sada uz Google Street View iz topline svog doma prošećimo domaćim ulicama, te istražimo mjesta koja želimo upoznati. Klikom na Google Maps otvara se Google karta, a potom uz pomoć smeđeg čovječuljka označi se mjesto kojim želite prošetati. Dalje u istraživanju koriste strelice putokaza. Zanimljiv alat turistima za upoznavanje mjesta koje planiraju posjetiti.

Evo sa Googlom isprid kuće u Igranima! http://goo.gl/maps/7rMgt

Na novu plovidbu

Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, sa ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.

Novi ukrcaj i nova plovidba. Tek je prošlo par dana od ukrcaja, a treba bar par tjedana za priviknuti se na dane i noći na lamarinu. Pogotovo nakon  lijepo provedenog ljeta kod kuće. Znam, većina će pitati: Što se ti pomorci žale; to je njihov život i sami su ga izabrali. Slažem se, istina je, i nije da se bunim, al eto svaki put je kao prvi put i uvijek iznova treba nove snage za prilagodbu, a tko može bolje pomoć od Cesarića, njegovih balada, moje kaplje i vječnog sjajnog slapa. I da ne zaboravim net, tipkovnicu i bloganje. Bez njih bi bilo puno teže.  Pozdrav iz Afrike.

Stiniva iliti povratak korjenima

Završili su praznici i sutra je partenca. Opet Afrika, Kamerun i novi ukrcaj na Jakog. Nema neke promjene. Ista posada i isti poslovi asistiranja u rafineriji SoNaRa. Vjerujem da smo se svi dobro odmorili i  pripremili na sve dobre i loše strane što ga donosi pomorski život na malom tegljaču u  Africi. Nakon svih ovih žestokih vrućina što su nas držale tijekom cijelog ljeta, neće se bit teško naviknut na afričku klimu. A kako je prošlo lito? Baš kako bi trebalo i bit! Uz puno sunca, mora, kupanja, dobre spize i veselog društva. I posjete nekim mjestima na kojima nismo ranije bili. Tako smo za vrijeme boravka Pinkom na Visu, uplovili u čarobnu Stinivu. Uvalu, smještenu ispod Žužeca, sela gdje je rođen Katin prapranono Ivan nadimka Peruka, koji se nakon rada na kopanju sueskog kanala, preselio u grad Vis. U filmiću je par minuta Perukine ekipe prilikom povratka korjenima u Perukinoj vali.

Igarsko lito vilovito

Jugo će kažu, a sa jugom kiša, potom bura i pad temperature. Zadnji je tjedan kalendarskog lita, turisti nas pomalo napuštaju i treba se pripremiti za jesen. Prve lignje uhvaćene iza mula već su završile na gradelama, vino ulazi u konobu, a čisti se i trava ispod maslinika. Izgleda očekuje nas dobra berba i pune kamenice ulja. Prije početka jesenjih radova dobro se okrenut malo i ocjeniti kakvo nam je bila ova sezona. Je li ispunila sva naša očekivanja? Jesmo li se odmorili, iskupali, osunčali? Napunili baterije za dugu i hladnu zimu? Kako ste prošli sa apartmanima? Vi mlađi sa novim ljetnjim ljubavima? Klikom u anketi na desnoj strani ocjenimo zajedno ovo igarsko lito vilovito. Bit će tu deset dana.

Adio lito-Igrane 2012

Pred kraj ljeta održan je šesti međunarodni memorijalni vaterpolo turnir veterana "Mate Bakalić". U spomen na našeg Matu, legendu vaterpola Makarske rivijere, te najboljeg igrača i kapetana Vk Zale, nastupili su veterani Dynama iz Ukrajinskog Lviva, Vk Omiš, Vk Zale, te ovogodišnji pobjednik Vk Pieštany iz Slovačke. Zalini igrači dobili su pokal za najtežu ekipu, što treba zahvaliti dobrom apetitu stečenom još za igračkih dana, a sigurno i igarskim gospođama na pripremi izvrsnih domaćih kolača, potvrđenom na Arturovim danima, te fešti Adio lito, održanoj nakon vaterpolo turnira. Sve je na slikama i filmiću niže. Isječci sa utakmica, dodjela nagrada te djelić večernje fešte. Samo šteta što turnir nije posjetio trener Rudić. Bilo je prilike vidjeti prave majstore vaterpola i vrhunske poteze kojih se nebi sramili ni današnji olimpijski prvaci.

Ne damo te pismo naša

"Ne damo te pismo naša",  tradicionalni koncert klapa na Poljudu, ove godine održan je upravo po mom guštu. Uz klape Rišpet, Kumpanji, Maslina, Bunari, Sinj, te klapu HRM-a,  ovog puta nastupili su i Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni dukati), te neponovljive Gazde. "Copacabana" u obradi klape HRM-a, "Oči moje majke" u obradi tamburaša, oduševili su publiku, a moju favorit pjesmu "Još i danas zamiriši trešnja" publika je uz Gazde otpjevala u jednom dahu. Evo kako je bilo na kraju ove predivne slavonsko-dalmatinske večeri.

Gudači iz Jesenika na igarskom portu

Lijepe trenutke priredili su nam češki gudači, prije par večeri  u autohtonom ambijentu igarskog porta. Gudački orkestar iz grada Jesenika,  izvrsnom glazbom naznačio je početak kraja ovog žarkog ljeta te ulazak u jesen, koju željno iščekujemo i o čijim kišnim kapima maštamo zadnjih dana. Iskrene čestitke na organiziranju ove ugodne večeri, uz želje da slijedeće godine bude još više kulturnih događanja. Svi posjetitelji uživali su u izboru glazbe, koju dijelom možete poslušati u  glazbenom mixu, a još jedan filmić o češkim gudačima je OVDJE