četvrtak, 28. travnja 2011.

Gospa od mora

Nakon blagoslova i krštenja u Supetarskoj luci bracera "Gospa od mora" replika hrvatskog povijesnog broda, duga 9,3 metra, zaplovit će jadranskim pučinama, te od Istre do Dubrovnika kroz različite programske aktivnosti sudjelovati u promicanju hrvatske tradicijske pomorske baštine.
Udrugi Dupinov san čestitke na ostvarenom divnom projektu, a prelijepoj braceri mirno more i dobar vjetar u jedra.























ponedjeljak, 25. travnja 2011.

Uskršnja misa

Svete mise u afričkim crkvama prekrasan su događaj. Gospel pjesme  praćene plesom i ritmom afričkih tradicionalnih bubnjeva razgale dušu svih prisutnih. Uskršnju misu u crkvi Holy Family Parish New town Limbe pohodilo je više od dvije tisuće ljudi.
Malo opravdanje za trešnju na priloženom filmiću. Od pjesme i plesa bilo je nemoguće umiriti kameru.




















nedjelja, 24. travnja 2011.

Sretan Uskrs

Našim obiteljima, pomorcima, ribarima te svim ljudima dobre volje Sretan Uskrs - Blagdan vjere, ufanja i nade želi posada tegljača Jaki iz dalekog Kameruna.


četvrtak, 21. travnja 2011.

Ribolovac Marino - treći dio

Sretno smo stigli na Jakog jučer ujutro. Nakon izvršene primopredaje, uz čašicu pića posadi na odlasku - našem komižaninu barbi Tonkiću, kapu Dragi iz Slatina, kaštelanima noštromu palube Draganu i strojaru Ivici te kogu Vladi torcidašu sa Kacunara želimo ugodne i vesele praznike. 
Tko nas je mogao razveselit prvi dan boravka na brodu nego ribolovac Marino. Sat vremena truda u suton i ulov stvoren za blog. Uz bakalar što smo donijeli od doma i ribu sa slike, te već poznato umijeće kuhara Jere bit će prava gozba za uskršnje dane.


ponedjeljak, 18. travnja 2011.

I opet sve ispočetka ...

Evo približio se dan novog ukrcaja. Godišnji odmor prođe kao za tren. Za par dana novi let Split - Zagreb - Pariz - Douala, te ukrcaj u Limbe. Tegljač Jaki i već poznata dobra posada. Kapo Nike, noštromo Ante, strojar Marino i kuhar Jere. Naviknuti smo na česte rastanke, ali ipak dani pred odlazak uvijek proteknu na jedan poseban način.

Kako te dane pred ukrcaj vidi mlađa kći Ivana u par crtica:

I opet sve ispočetka ...

Neki ljudi se pitaju kako je to biti dijete pomorca, kako je to ne vidjeti oca po nekoliko mjeseci, kako je to provesti brojne rođendane, krizme i slična događanja bez prisustva oca, koji je u nekoj drugoj državi, na nekom drugom kontinentu gdje zarađuje da bi tebi, skupa sa majkom, mogao pružiti normalno djetinjstvo.Moja sestra, brat i ja znamo taj osjećaj. Ponosni smo na očevo zanimanje, zainteresirani za njegove doživljaje i puni strpljenja kada ga nema kući. Ovih dana se spremamo za novi, tko zna koji po redu, tatin odlazak na brod u daleku Afriku. Ne vlada neka osobita tuga, možda je to zbog navike ili je jednostavno ne želimo pokazati. No, svjesni smo da tako mora biti, da je more tatin život, ono što ga ispunjava, a uz to znamo da je to njegov posao kojeg mora obavljati. Na dan odlaska, iako nam to otežava situaciju, uvijek slušamo pjesme o pomorcima i njihovom povratku, a dok tate nema redovito ga se putem telefona, SMS poruka i e-maila obavještava o svemu što se kući događa.
Sve u svemu, imati oca pomorca ima svojih prednosti i mana, baš kao i svako drugo zanimanje i sve to treba pretrpiti jer ponekad, koliko god nama bilo teško, tati je još teže. stoga, dok je otac na brodu mi radeći trebamo opravdati to što ga nema, a tebi tata sretan put, mirno more i brz povratak kući.
                                   Tvoja Ivana

petak, 15. travnja 2011.

Uredi me bit ću ti zahvalna...

Škare za rezidbu, šegac, velike patent škare, ručni kosir, mala motorna Stihl pila, ljubav prema maslinama te malo truda i to biblijsko stablo nagradit će vas vrijednim plodom od kojeg se preradom  dobiva zlatnožuto maslinovo ulje vrhunske kvalitete.                                      
Očistili smo nekoliko stabala maslina  na lokaciji Sinica u Igranima. Ovih par sličica priložene su, da se "nevjerne Tome" posade Jakog uvjere u moj trud tijekom godišnjeg odmora.

                                      

četvrtak, 14. travnja 2011.

Fešta od bracera...

Javio mi se jučer gospodin Petar Trebotić član udruge BračERA. Udrugu BračERA pokrenula je skupina mladih entuzijasta i zaljubljenika u otok Brač i sve njegove ljepote i zanimljivosti. Potaknuti činjenicama da na otoku Braču više ne postoji niti jedna bracera, a da je zadnja izgrađena prije više od 50 godina cilj udruge je ponovno "oživljavanje" tradicije tog starog broda. Jedan od prvih poteza Udruge skrb je za jednim od najstarijih drvenih brodova na Jadranu, bracerom imena "Roditelj" koji je zaštičeno povijesno i kulturno dobro Republike Hrvatske. "Roditelj" je izgrađen davne 1907 godine u mjestu Piran u Sloveniji. Duljine je 12,89 m, širine 4,60 m, te visine trupa 1,60 m. Izrađen je od kvalitetne hrastovine i ručni je rad pravih majstora brodogradnje. Njegova stoljetna patina i ljepota izdvaja ga od modernih turističkih jedrenjaka.
Udruga BračERA u suradnji sa TZ Supetar te udrugom Dupinov san, 19og travnja organizira feštu starih tradicijskih brodova "Bracere ponovno doma" . Više o samoj fešti na kojoj će se svečano blagosloviti i krstiti novoizgrađena bracera "Gospa od mora" više možete vidjeti OVDJE.


utorak, 12. travnja 2011.

Ribolovac Marino - drugi dio

Jedan od prvih priča ovog bloga bila je o našem strojaru Marinu i njegovim ribolovnim uspjesima u Kamerunu. Tad nam je Marino obećao poslati slike ulova iz Jadranskih dubina. Čim su osvanuli topliji dani evo i dokaza o vrhunskom ulovu. Arta je bila parangal, lignja je korištena za ješku, a za poziciju ulova ribolovca nije lijepo pitati. Neka to ostane ribarska tajna. A što se desilo sa ribom? Priča se da je bila nezaboravna fešta u Slatinama uz pune gradele. I za kraj obećanje o nastavku uz slike budućeg ulova u Africi.



nedjelja, 10. travnja 2011.

Ajmo u planine...

Dva osvojena planinska vrha u jednom danu bila bi uspjeh i za svjetskog alpinistu Stipu Božića, a što reći kada ih osvoji jedan pomorac. Zvjezdano selo Mosor - opservatorij na 700 metara nadmorske visine, te planinarski dom "Umberto Girometta" - Mosor 870 metara nad morskom razinom, mjesta su koja bi svi trebali posjetiti. Mirišljavi proplanci uz planinarski dom, nakon porcije fažola sa suhom kobasicom, najbolji su bijeg od svakodnevnog gradskog stresa.


"Dvije su stvari koje su  nadasve
vrijedne,   da   na    se    svraćaju
pažnju ljudskog uma i da ga opet
i   opet   napunjuju   udivljenjem:
moralni     zakon     u     nama    i
zvjezdano nebo nad nama."
                           Immanuel Kant

 Bilo da na Mosor
          prvi ili stoti put pođeš,
kući nikad ljutit,
     uvijek vedar dođeš.
          Marko Sladić



Pogledaj me - ja sam cvijeće
milo. Ne beri me, jer i ja sam
živo. Živi cvjetak ljepotu ti
nudi - A otrgnut tugu oka
               budi.

petak, 8. travnja 2011.

Vitezovi pravokutnog stola

Koga god u Dalmaciji upitate za najdražu opuštajuću aktivnost, zasigurno će vam odgovoriti - kartanje! Taj stari, tradicionalni i svima poznati način razbibrige, u primorju je sastavni dio večeri, uz kojeg se mještani ne misleći na svakodnevne probleme relaksiraju.
Tako se u Igranima nekolicina mještana tijekom cijele zime nalazi u kafiću Excalibur uz trešetu i briškulu. Tu bude svega, od pohvala i smijeha do glasnog prozivanja radi krivo bačene karte. No, sve je to simpatično i uobičajeno. Dok pobjednici s osmjesima broje punte, drugi okreću ture, a na kraju svi zadovoljni odlaze kući na večeru željno iščekivajući novi okršaj.


srijeda, 6. travnja 2011.

Zelena ravnica


Kako se brzo bliži dan mog, tko zna kojeg po redu odlaska u daleku Afriku, Kati i ja posjetili smo prijatelje u Zagrebu i njihove roditelje u Slavoniji. Bilo je to prekrasno putovanje, obišli smo brojna zanimljiva mjesta Lijepe naše, probali razne slavonske specijalitete (kulen, šunka, fish paprikaš), te nazdravljali pravim vinima iločkih podruma.
Iako naviknuti na dalmatinsko plavetnilo, oduševljeni smo plodnom slavonskom ravnicom, čije prostranstvo, kao i pogled za njom seže u daljinu.
No što da pričam, kad slike sve govore...

petak, 1. travnja 2011.

Migavica na žalu

Vračajući se u djetinjstvo i prisječajući se svih alata i pribora kojeg su naši djedovi koristili u ribolovu, sigurno nas svih uhvati sjeta shvativši koliko raznih ribolovnih tehnika polako nestaje iz upotrebe.Velika krivnja tome može se pripisati sve restriktivnijim ribarskim pravilnicima, ali i izumiranju ribarske tradicije u malim primorskim mjestima.

Ivo, nasljednik ribarske tradicije od oca Petra i djeda Ivana, često nas tijekom zime obraduje istezanjem mreže migavice na igarsku plažu. Leut, mreža, uze, kroki i vesela družina ribarskih vitezova, uvijek okupe dosta gledatelja. A ni ulov nije za bacit...


Igrane u slici