Imenjaci Petri i Petre sretno

Predivnu makarsku valu sakriva poluotok sa čuvarima u znaku Svetog Petra zaštitnika vale. Na sve koji uplovljavaju budno motri kip Sv. Petra postavljen 2009 godine, a na drugom kraju lijepa lanterna istog imena, od davne 1884 godine osvjetljava brodovima sigurnu plovidbu. U šumici se nalazi i nedavno obnovljena  lijepa crkvica Sv. Petra koju  mladi često biraju za obrede vjenčanja. Dođite u Makarsku i prošečite ovim lijepim poluotokom, bit će vam ugodno. A do tada, uz par sličica Pinka blog svim Petrama i Petrima, Perima i Pericama, Pedrima i Petruškama, želi sretan imendan.

Sretni tata Abel

Evo našeg Abela ponovno u društvu sa Pinkom. Prije par mjeseci Jere mu je ispekao rođendansku tortu, a ovaj put razlog za feštu je još ljepši. Dobio je treću bebu, a dida Bruno dvanaesto unuče.  Kao pravi kamerunac mora slijedit tradiciju, mnogobrojnih obitelji sa puno djece.

Kad bi svi ljudi na svijetu, odlučili da...

Dio puta po modernoj cesti, par kilometara po  afričkom makadamu, desetak minuta na motoru, te još potom malo pješke i evo nas duboko u afričkoj prašumi. U dubokoj tišini pod sjenom golemih bambusa kriju se ruševine jednog od zadnjih logora za sakupljanje robova prije prebacivanja preko oceana. Prilaz kampu uređen je početkom ove godine za vrijeme posjete velike grupe  iz Amerike, potomaka nekadašnjih robova, a ovo tužno mjesto danas  je pristupačno svima koji žele  osjetiti dio tuge tih nesretnih ljudi.
U pratnji Aloisa, našeg mornara iz sela Bimbia u kojem se kamp nalazi, te Abela pravog znalca povijesti ovog kraja, uživao sam u popodnevnom putovanju kroz zanimljivu, al  mučnu prošlost ovog ponosnog naroda. Odvođenje ljudi u roblje trajalo je više stoljeća, a tek dolaskom britanskog misionara Alfreda Sakera gradi se prva crkva u Bimbiji, te zatvara ovaj sramotni logor. Misionarov kip danas krasi rivu u gradu Limbe, a najkvalitetnija srednja škola u provinciji nazvana je po njemu.

Vidi me, baš sam lijepa

Nema te divojke koja se ne trudi izgledat zdravo, svježe i lijepo. E, pa takva je i ova naša dama. Prava ljepotica. Jednom tjedno ide na kompletno sređivanje, što uključuje tuširanje uz mirsne sapune, te posebne  dezodoranse. A šminkanje je posebna priča. Postupak kao u pravom beauty centru. Prvo ide piling, zatim temeljni zaštitni sloj, a na kraju završna boja.  Naša ljepotica voli narančastu i bijelu, a obožava i crnom istaknuti neke dijelove.

Mala škola brodogradnje

Koji je kaić bolji, drveni ili plastični? To pitanje zaokuplja sve one koji imaju brodić ili su neodlučni kojeg nabaviti. Opravdanje svih koji posjeduju plastični brodić, a tako i moje, uvijek je i samo jedno isto. Plastični brod se lakše održava. Za drveni zato kažu  da je vječan, jer dok je u šumi drveća i brod će postojati. Šume su lako obnovljive, ali tradiciju brodogradnje u drvu nije lako sačuvati, jer dobrih i vrijednih kalafata sve je manje i manje.

Tika taka, vrijeme ide...

Što nam znači vrijeme? Time is money! odgovorili bi englezi. Požuri, zakasnit ćeš! stalno nas tjeraju. Amo brže! Nesta dana! bila je redovita jutarnja vika mog noštroma na kadeturi. Tika taka, tika taka, sat neumorno otkucava, a svima se negdje žuri. Možda bi trebalo bar nešto ostavit za sutra, jer htjeli mi ili ne, bitka sa vremenom unaprijed je izgubljena..

Što me u stvari potaklo na ove riječi? To je taj još uvijek duboki otklon između zapadnjačke brzine kojoj tako stremimo i po cijenu konstantnog stresa, te sa druge strane ovog afričkog usporenog ritma. Istina je da me često izlude nama čudnim osjećajem za vrijeme u kojem sat znači tri, a dan cijelu sedmicu, al ipak... Ovdje još uvijek neznaju za stres i bolesti uzrokovane brzinskim ritmom života.  Nije neobično sresti nekog sa satom koji ne radi ili nema  obe kazaljke.  Happy New Year čestitaju sve do srpnja, a  stvarna je jedino podjela na noć i dan.